U projektu “Zagreb za mene” građani sudjelovali s više od 600 prijedloga

Prisjetimo se projekta “Zagreb za mene” (o kojemu smo pisali ovdje, ovdje i ovdje) koji za cilj ima urbanu revitalizaciju gradskih prostora, a ono po čemu se taj projekt suštinski razlikuje od svih prijašnjih je to da se očekuju reakcije građana, njihovi prilozi, prijedlozi i komentari. Nakon što su se tokom veljače sastale fokus grupe na kojima su predstavnici zainteresiranih nevladinih, stručnih i građanskih udruga i inicijativa dali svoja mišljenja, u ožujku su pravo na glas imali građani. Njihov glas se osluškivao na tri razine, na tribinama provedenim u prostorima gradskih četvrti, na štandovima postavljenim na nekoliko najfrekventnijih gradskih punktova, a svi zainteresirani su mogli dostaviti svoje komentare i prijeloge i putem maila. Prisjetimo se rasporeda:

14.03. (10:00-13h) Trešnjevački plac
21.03. (10:00-13h) Maksimir
22.03. (10:00-13h) Jakuševac
28.03. (10:00-13h) Splavnica

Građani su se prijedlozima mogli javiti i na e-mail: zagrebzamene@d-a-z.hr.

01

Vjerojatno vas zanima kako je izgledala ta interakcija u kojoj se projekt susreo s onima koji će se, nadamo se barem, za koju godinu služiti onime što će iz njega proizaći pa smo stoga za vas virnuli s druge strane projekta i čuli iskustva i mišljenja studenata koji su učestvovali na tribinama i štandovima i koji su time posredovali između građana i projekta.

02

Prije svega, zanimljive su bile reakcije građana na prilaženje studenata koji su uspostavljali kontakte sa njima u blizini štandova s logom projekta. Velik dio građana je prvo mislio da se radi o potpisima podrške nekoj političkoj stranci ili grupaciji odnosno referendumu tako da je prvo trebalo odgovoriti na pitanja građana poput “Jeste li vi za ili protiv Bandića?” ili “Da li je to za referendum za autoceste? To sam već potpisao”, a tek nakon toga se moglo pristupiti razgovoru o samom projektu.

06

08

Studenti su napomenuli da su građani bili iznad očekivanja dobro obaviješteni o projektu za što možemo zahvaliti medijima koji su o njemu već povremeno obavještavali (zanimljivo je primijetiti da su ne tako davno većina dnevnih novina i TV programa proširili svoje informativne emisije tako da su sada “gladni” informacija pa su im ovakvi projekti dušu dali za izvještavanje i analize). Treba primjetiti da je dio građana na prvi kontakt reagirao podozrivo, često s pitanjem “Vi ste iz Grada?”, no kad su čuli da se ovdje radi o studentima koji zastupaju struku, onda su se svi sugovornici vidno odobrovoljili i s više veselja krenuli u razgovor. Dakle, primjetna je sumnjičavost kada se radi o ulozi Grada u ovome projektu, vjerojatno je to posljedica dosadašnjih iskustava kada se Grad često pravio “gluh” na glas građana pa se sad građani čude kako to da netko sad ipak želi čuti njihovo mišljenje.

09

010

011

Sljedeći korak u komunikaciji je bilo objašnjavanje pojma “javnog prostora”. Taj je pojam dobro poznat u stručnim krugovima, od arhitekata pa do sociologa, no u javnosti, čini se, još nije tako zaživio. Naime, dosta je pitanja i komentara bilo vezano uz infrastrukturu koja nije u fokusu ovog projekta – rupe na cestama, instalacije svih vrsta, dječji vrtići, tramvajske i autobusne linije, zapuštene fasade … sve su to važni detalji gradskog života, no oni nisu bili obuhvaćeni ovim projektom. Dakle, trebalo se prvo domisliti koji to prostori i koje to građanske potrebe dolaze u obzir za kandidaturu za ovaj projekt.

013

012

Kao što se moglo i očekivati, građani su se prvo prisjećali trgova (npr uređenje Trešnjevačkog trga je često bilo spominjano, pogotovo stoga što se baš na njemu nalazilo jedan od projektnih štandova), parkova (recimo, detalji vezani uz Maksimirski park su bili često spominjani), dječjih igrališta … Između ostalog, često su spominjane i ostale poznatije gradske površine (savski nasip, Jarun, trasa Samoborčeka …), ali i zapuštene površine gdje je ponekad bilo teško razlučiti koje od njih su zapravo javni prostori i ulaze u okvir ovoga projekta, a koje nisu (primjer: okolica Trešnjevačkog trga sa spletom parka, tržnih prostora i javnih parkirališta i ne-javnih kućica i vrtova bez kojih je teško razviti neki cjelovitiji projekt). Tu i tamo su spominjane i površine koje ne postoje, a koje bi građani željeli imati (npr. centralni trg u Dubravi koji zasad postoji tek u planovima).

016

018

Od sadržaja koji su se spominjali često su na listi želja bila raznovrsnija dječja igrališta, uređeniji parkovi, bolja oprema javnih prostora (klupe itd), više kvalitetnijih pješačkih prostora i biciklističkih staza, spominjani su i objekti poput muzejskih sadržaja vezanih uz Samoborček ili pak revitalizacije zapuštenog mosta za potrebe Ciglane iznad Kustošijanske ulice. Jedan od najoriginalnijih prijedloga je došao iz usta studenta iz Makedonije koji u Zagrebu živi nekoliko mjeseci i koji je zamijetio da u Zagrebu na javnim mjestima nedostaje pitke vode.

019

021

Za kraj, vrijedi spomenuti i nekolicinu građana koji su na štandove došli posve pripremljeni, s već napisanim komentarima i prijedlozima (posve utemeljenima!), što je hvalevrijedno i pokazuje da među građanima već postoje oni koji su željni dvosmjerne komunikacije i izražavanja svojih potreba institucijama (treba spomenuti i suprotne primjere, neke Gradske četvrti su izričito odbile ponudu za gostovanjem tribine u njihovim prostorima).

017

Nakon ove faze štafetu u ruku preuzima struka, citirat ću tekst s Facebook profila projekta:
“Do sada smo prikupili više od 600 vaših prijedloga, mišljenja i komentara-hvala svima! Slijedi analiza prikupljenoga, označavanje lokacija i potreba na karti Zagreba te izrada početne studije.”

S nestrpljenjem očekujemo završetak i te faze i primopredaju palice Gradu sa nadom da će iskoristiti ovu jedinstvenu priliku i zaista, sa željom i voljom za suradnju, poslušati glas struke i građana!

Zahvaljujem se Petri Orbanić, Luki Krstuloviću i Mateji Nosil, studentima koji su surađivali u projektu i koji su autoru ovoga teksta prenijeli svoja iskustva sa razgovora sa građanima.

Fotografije via “Zagreb za mene”