Završava se Muzej Sinjske alke

Kada smo 2007. godine na megalomanskoj, donekle nekoherentnoj, ali ipak fascinantnoj izložbi “Dalmatinska Zagora, nepoznata zemlja”, koju je s više od dvjesto suradnika postavio tadašnji ravnatelj Konzervatorskog odjela u Splitu Josip Belamarić, naišli na nekoliko razreda splitskih i sinjskih osnovnoškolaca, nametnulo nam se pitanje zašto su vlastitu baštinu došli gledati u Klovićeve dvore u Zagrebu? Izložba u međuvremenu, ako se ne računa ono što je posuđeno iz fundusa lokalnih muzeja, ni u dijelovima nije sišla u predmetni kraj, što zbog nedostatnih prostornih kapaciteta, što zbog drugih razloga, a ogromno bogatstvo slojeva od prapovijesti do danas ostalo je manje-više podjednako nepoznato široj publici.

00 alkarski dvori

Alkarski dvori, foto: Slobodna Dalmacija

Djelić te kulture za koji će se mjesec predstaviti javnosti u novom Muzeju Sinjske alke za koji ideja postoji već desetljećima. Iako Belamarić i koautor koncepta Ante Milošević ističu povezanost raznovrsne i autentične zbirke koju je prikupilo Viteško alkarsko društvo s postavima Muzeja cetinske krajine u Sinju i splitskog Etnografskog muzeja, teško se oteti dojmu da je linijom manjeg otpora za muzejsko predstavljanje odabrana ionako dominantna, ali isključiva tradicijska tema nauštrb izvanredno zanimljivih kulturoloških preplitanja slojeva toga kraja. U tom smislu treba reći da su i koncept i postav autorice Nikoline Jelavić Mitrović išli za tim da zahvate što više, ali ono što u programu ostaje prilično nedorečeno je stvarna povezanost materijalne i nematerijalne baštine Alke i suvremenog života u Sinju, odnosno razina inkluzivnosti takvog muzeja. Šire javne rasprave nije bilo, samo je 2006. godine održana javna rasprava na kojoj je struka iznijela svoje viđenje budućeg muzeja.

Sinjska je alka 2010. godine upisana na UNESCO-ovu Listu nematerijalne svjetske baštine čovječanstva, a povod užurbanim pripremama za otvorenje muzeja je i tristota obljetnica samog događaja koji se bilježi viteškim turnirom 5. kolovoza. Do sada je u izgradnju Alkarskih dvora po natječajnom projektu Ante Kuzmanića iz 2001. godine uloženo 62 milijuna kuna. Od toga je Ministarstvo kulture financiralo izgradnju iznosom od oko 24 milijuna, Splitsko-dalmatinska županija s oko 6, Grad Sinj s oko 9, a ostala sredstva u iznosu od oko 23 milijuna kuna osiguralo je Viteško alkarsko društvo. Od procijenjene vrijednosti od 20 do 25 milijuna kuna potrebnih da se dovrši interijer i postav, 50% očekuje se od Ministarstva kulture, 10% od Splitsko-dalmatinske županije, od Grada Sinja 15%, a od Viteškog alkarskog društva preostalih 25%. Ukupna površina Alkarskih dvora – Muzeja Sinjske alke iznosi 5.040,59 m2, od čega će 3.447,09 m2 biti u funkciji Muzeja i izložbenog dijela te za potrebe ureda, depoa, radionica i sl., a 1.593,50 m2 za komercijalne svrhe.

01

02

Čitava ta ideja, ako se prate trendovi i interesi muzejskih posjetioca i turista, čvrsto je uvjetovana posebnošću i atraktivnošću postava jer publiku tek treba graditi. Jedinstven spoj materijalne i nematerijalne kulture smješten je u tri velika prostora na dvjema etažama, a dizajnerica Nikolina Jelavić Mitrović jednostavno je linearno kretanje kroz prostor, u kojem se na svima razumljiv način u punom mjerilu prikazuju akteri, obogatila interaktivnim panoima i zvukom.

016

Navodimo samo dio opisa bogatog postava, koji Muzej zaista čini jedinstvenim kod nas. Nakon gledanja filma o povijesti Alke i bitke, posjetitelji se upoznaju s povorkom u prvoj prostoriji postava. Prikazan je segment alkarske povorke u mjerilu 1:1. Sastoji se od točno određenih sudionika povorke s pripadajućim odorama i opremom, realističnih drvenih monokromnih figura odjevenih i opremljenih replikama tradicionalnih odora i opremom. Oko njih se nalaze tri projekcijska stakla koja su prozirna dok ih posjetitelj ne dotakne – tada se na njih projicira film koji prikazuje povorku te tako i posjetitelji koji nikad nisu imali priliku biti na alkarskim svečanostima dobiju dojam kako je biti tamo, a tome pomaže i zvuk alkarske povorke u prostoriji.

03

04

05

U sljedećoj prostoriji, koja je visine polovice prostora i nešto je intimnijega karaktera, posjetitelji najprije vide kartu Cetinske krajine kako bi se upoznali s time tko sve smije trčati Alku. Odora i oprema nižu se mozaično, a svaki izloženi predmet u pozadini ima prateću arhivsku fotografiju koja ga kontekstualizira. Oružje je prikazano u urednim nizovima unutar staklene vitrine, a ispred vitrine se nalazi tablet koji je moguće pomicati po X i Y osi te tako vidjeti legendu i povećanje pojedinoga komada oružja. Vitrina završava s dvije podcjeline: pravila Alke i njena povijest. U staklenim uvučenim kubusima izloženi su primjerci pravilnika, statuta i knjiga inventara, a kompletni pravilnik može se pretraživati na touch screenu. U nastavku se nalazi pult s pomičnim pleksi panelima u tri nivoa na kojima se nalazi povijest Alke. Posjetitelj panoe pomiče i tako sam otkriva povijest Alke i bira količinu podataka. Na kraju vitrine se nalazi podcjelina s Franjom Josipom u kojoj se prikazuje njegova važnost za održanje Alke, a izložena je abaja s njegovim monogramom.

08

06

07

013

014

Na samostojećem pultu na galeriji nalaze se dva ekrana osjetljiva na dodir na kojima se prikazuje animirana Bitka kod Sinja 1715. Slika na ekranima je interaktivna, što znači da posjetitelji mogu utjecati na kretanje sudionika i tijek bitke tako da odaberu stranu (tursku ili kršćansku) i budu svojevrsni zapovjednici. Prikazani su sudionici sa svim mogućim oružjem, a pomoću električnog uređaja miriše i dim baruta. Lokalizirani zvukovi bitke čuju se samo kad posjetitelj stoji ispred ekrana, a ispod slušne postaje koja je ovješena na strop.

09

017

010

011

015

Ovakva investicija za Sinj i sadržajno i iznosom nedvosmisleno uvjetuje buduće gradske odnose u kulturi, a vezivati projekt uz perspektivu neke buduće sinjske privrede koja bi se trebala usmjeravati na turizam, a bez županijske kulturne strategije, čini se prilično naivnim.

Ipak, Muzeju Sinjske alke se ne može odreći turistički potencijal, a kako tvrdi Vesna Jurić Bulatović, predstavnica Ministarstva kulture u komisiji koja je odabrala postav, “Muzej će razvijati niz drugih sadržaja i aktivnosti iz kojih će generirati vlastiti prihod za daljnji razvoj, a na taj način će potaknuti i nova zapošljavanja za davanje dodatnih usluga u gradu i šire, a posebno na tražene proizvode tradicionalnih obrta i drugih usluga, ponuda ugostiteljskih sadržaja, razvoj svih oblika turizma uz rijeku Cetinu itd.”. Muzej je uključen u projekt Grada Sinja “Tematski park Sinjska alka”, a u Viteškom alkarskom društvu, prema dosadašnjem interesu turističkih agencija, osnovnih i srednjih škola te ostalih zainteresiranih, očekuju velik broj posjetitelja koji će posjetom muzeju doprinijeti i razvoju turizma grada Sinja.

Uz ovaj su za 2015. godinu najavljena otvorenja još dvaju muzeja – onoga Oluje u Kninu te muzeja Vučedolske kulture pored Vukovara o kojem smo pisali ovdje. Takav program u posljednjoj godini mandata ministrice kulture Andree Zlatar Violić predstavlja potpunu promjenu ranije deklariranih prioriteta: suvremena umjetnost, medijska strategija i književno-nakladnička djelatnost.