Završena obnova ljetnog kina Tuškanac?

Ne morate biti samoprozvani flaner da biste uživali u otkrivanju ili ponovnom posjećivanju nekih osebujnih i atmosferičnih (prirodnih) prostora u gradu kojem živite, čiju kvalitetu i ljepotu, unatoč blizini, često zanemarujemo i zaboravljamo. Zagreb takvih ambijentalnih prirodnih oaza ima itekako, pa čim probijete „barijeru“ zgusnutih fasada sjeverne strane Ilice, lako se možete naći u nekom malom vrtu, parku, pa i pravoj šumi.

Upravo u jednoj od tih šuma – onoj na Tuškancu, samo nekoliko minuta šetnje od hektične te gužvom i žamorom zasićene Ilice, krije se donedavno zapuštena ljetna pozornica kina Tuškanac.

Prije nepune dvije godine pisali smo o govorkanju o obnovi ljetne pozornice i gledališta ljetnog kina – projektu Kazimira Ostrogovića iz 1954. godine koji je dugi niz godina stajao devastiran, zarastao u korov, krošnje i koprive. Godine potencijalne obnove dugo su se pomicale i radovi odgađali, no prošlog su ljeta u javnost izašle fotografije dinamičnog gradonačelnika Bandića koji je, skakućući po gradskim gradilištima, na photosession doskakutao i do ljetne pozornice u šumi Tuškanac. Nakon toga mediji nisu pisali o epilogu prostora ljetnog kina.

Ali, ako se ovih dana zaputite u šetnju Dubravkinim putem, pa se popnete do lokacije najatraktivnije otvorene pozornice u gradu, zasigurno ćete se iznenaditi.

Ugledat ćete potpuno obnovljenu Ostrogovićevu projekcijsku kućicu naglašenih modernističkih karakteristika, novi projekcijski zid zavidnih dimenzija te kompletiranu organizaciju drvenih klupa za sjedenje i osvijetljenih sustava zidića koji ih stepeničasto odjeljuju.

Ako ljetno kino Tuškanac nikada niste posjetili, odmah ćete se oduševiti ambijentalnom kvalitetom samog prostora, a onda se vjerojatno zapitati kako još na niti jednoj naslovnici dnevnih novina niste pročitali da je Bandić ponosno otvorio ovu, evidentno završenu, novu pozornicu na otvorenom ili kako primjerice ekipa PechaKuche neko svoje izdanje nije upriličila povrh Dubravkinog puta?

Da, izgleda da je ljetno kino Tuškanac gotovo i čeka svoje prve goste. No zašto ih već nema?

U razgovoru s Hrvojem Bakranom iz zagrebačkog arhitektonskog studija Urbane tehnike koji potpisuje projekt obnove projekta, saznajemo da je ovakva situacija odnosno nivo izvedbe na fotografijama završen još u studenom te kako na pitanje „Zašto prostor još nije u funkciji?“ odgovor ne zna. Bakran dodaje kako po projektu u prostoru ljetnog kina Tuškanac treba još biti sagrađen objekt sanitarija i prodaje karata, za koji je u procesu ishođenje lokacijske dozvole, no smatra da prostor u trenutačnom stanju za potrebe filmskih i sličnih projekcija, može funkcionirati i bez toga.  (op.a. temporalne TOI TOI sanitarije mogle bi se po potrebi instalirati na parkiralištu podno kina). Arhitekt Bakran ističe kako je projekcijska kućica u potpunosti opremljena, podna rasvjeta, reflektori, struja i svi ostali potrebni tehnički aspekti funkcioniraju, što bi značilo da gigantski ekran već danas može primiti prve zrake filmskih projekcija.

Iz Gradskog ureda za razvoj i planiranje grada pokušali smo saznati postoji li razlog zašto pozornica već šest mjeseci čeka svoj prvi film ili izvedbu koja se, unatoč iznenadnoj jeseni u hrvatskoj metropoli, realno mogla dogoditi početkom proljeća, odnosno u već davno minulom ožujku. No na naše mailove, poslane prošlog tjedna, odgovore nismo dobili.

U Gradskom uredu za kulturu, valjda jednako ustrašeni bilokakvom komunikacijom s medijima, odmah su se ogradili i uputili nas na Kazalište Komedija kojem je, kako su naglasili, prostor „dodijeljen“ odnosno „dan na upravljanje“.

Gospodin Niko Pavlović, ravnatelj Komedije, razgovorljiv i po pitanju svojih projekata izuzetno entuzijastičan čovjek, rekao nam je kako je istina da bi oni trebali biti prvi korisnici prostora, no to nikako ne znači da im je on (za sada) u potpunosti dan na upravljanje.

Pavlović ističe kako su po „završetku“ prve faze projekta pregledali prostor i kroz primjedbe, još prije nekoliko mjeseci, Gradu pripomenuli neke elemente koji, za normalno funkcioniranje programa koji bi podrazumijevao glumačke ili plesne predstave, nisu omogućeni.

Prvotno se to odnosi na nepostojanje sadržaja svlačionica i sanitarija za izvođače u prostoru iza pozornice, neke segmente rasvjete, drugi prikladniji materijal za izvedbe na pozornici… uz što, kako dodaje Pavlović, treba riješiti problem ograđivanja prostora, dostupnost za invalide, prodaju karata i sve ono što je potrebno za normalan „život“ ovakvog prostora.

Pavlović je s Komedijom organizirao Jarun fest te varijaciju istog na Bundeku, i ljetno kino Tuškanac trebalo bi biti sljedeća lokacija sličnih glazbeno-scenskih spektakla, no izgledno je da se to, na sličnom produkcijskom nivou, neće dogoditi ovog ljeta. Krajem šestog i početkom sedmog mjeseca, Pavlović se nada, trebale bi se ipak dogoditi predstave i glazbene večeri u sklopu zagrebačke ljetne kulturne ponude, no datumi i program još nisu sasvim potvrđeni.

I dok Grad šuti, odnosno ne odgovara na mailove, a uprava Komedije, spremna na dobar program i aktiviranje ovog ambijentalnog „bombona“ zagrebačke kulturne ponude čeka taj isti Grad da se jednako angažirano pokrene realizirati elemente koji nedostaju, „privatnici“ su aktivni!

Tako će ovo „gradsko kino“ svoju prvu filmsku premijeru, nakon bezbroj godina stagnacije, zapuštenosti i ignoriranja te konačne obnove, dočekati u sklopu programa Noir festivala.

Organizatorska ekipa najmlađeg zagrebačkog festivala, pokrenutog lani, prepoznala je ogroman potencijal fantastičnog prostora na otvorenom pa će upravo u „Kinu pod zvijezdama Dubravkin put“ biti održana premijera filma „Lovci na glave“ – snimljenom po istoimenom svjetskom književnom hitu zvijezde krimića Jo Nesbøa.

Stoga, dok čekate razvoj događaja za najzanimljivijim gradskim „kino“ prostorom (odnosno njegovim programom i potpunim kompletiranjem) od strane gradskih institucija, zapamtite 25. svibnja kao datum kada će ekran Ostrogovićevog kina nakon dugo godina ugledati zrake filmskih projekcija.

Možda će ovaj članak (a i prigodan naslov filma „Lovci na glave“) potaknuti odgovorne da se u prostoru na Dubravkinom putu što prije krene odvijati što više kulturnih događanja. Posjetitelja, ne sumnjamo, itekako će biti.