Balkanske kuhinjske priče
“Narodi Balkana žive u sjeni duge povijesti ratova, konflikata i neriješenih etničkih napetosti. Mnogo energije, koja je mogla biti uložena u stvaranje i budućnost, uzalud je utrošeno u održavanje tih tenzija, a rezultat je osiromašena stvarnost“, kaže bugarska umjetnica Eugenia Maximova, predstavljajući seriju fotografija Kitchen stories from the Balkans.
“Mlade obitelji prisiljene su plaćati visoke najmove ili živjeti zgurane u stanovima svojih roditelja. A većina tih stanova je beznadno ružno, smješteno u betonskim blokovima, naslijeđu komunističke ere. Termin Balkan opisuje i kulturu i geografsko područje te obično sugerira ruralnost s bitnom primjesom Orijenta. Neovisno u kojem se kontekstu koristi, riječ je nabijena kulturnim i sociološkim konotacijama, većinom u smislu podjele i neslaganja.
Kad sam odlučila raditi priču o Balkanu, na pamet mi je pala hrana kao jedina stvar oko koje se ljudi cijele regije slažu i koja im je zajednička. Nakon petsto godina otomanske okupacije svi smo nastavili jesti jela koje su nam oni donijeli. Baveći se zajedničkim gastronomskim naslijeđem, počela sam se pitati što se događa u kuhinjama na Balkanu danas? Kuhinja je višenamjenska prostorija, prostor koji odražava identitet, ali i percepciju sebe samog. Utjelovljuje dušu balkanskog doma i zrcali društvo u cjelini.
Narodi Balkana radije će potrošiti ono malo novca što imaju u kavani, nego na unutarnje uređenje. Rezultat je funkcionalan stil bez ukrasa koji prenosi opipljivi osjećaj izgubljenog identiteta regije, neizbježno naslijeđe polumilenijskog otomanskog jarma i polustoljetnog života iza Željezne zavjese”, kaže Eugenia Maximova.
