Gimnastička ili koncertna dvorana
Jedan od najznačajnijih mađarskih samostana osnovan 996. godine je benediktinski samostan Pannonhalma, koji je odnedavno dobio i benediktinsku školu za dječake, u sklopu koje se od 2005. godine održava festival Arcus Temporum, trodnevni festival klasične glazbe, teatra i umjetnosti. Festival se održava u školskoj gimnastičkoj dvorani.
Za ovogodišnji festival tri su mlada mađarska arhitekta Dániel Baló, Dániel Eke i Zoltán Kalászi priredili prostornu instalaciju koristeći se dvama elementima: visećim žaruljicama i translucentnim platnom. Žaruljice su postavljene u pravilnom rasteru, a platno je zapravo paralelno postavljeni geotekstil koji pomaže da se akustika jedne gimnastičke dovrane pretvori u koncertnu.
Mladi su arhitekti o ovom projektu rekli sljedeće:“ Kako bismo stvorili interijer koji pogoduje koncertima klasične glazbe trebali smo za početak na neki način izblijediti dojam gimnastičke dvorane i naći joj prikladno novo ruho. Nadalje smo težili stvaranju ambijenta koji bi podržavao glazbene događaje, te smo htjeli razdijeliti ovaj homogeni prostor blagim i nježnim prijelazima. Zato smo se odlučili za prostornu strukturu stvorenu od dva elemanta: to je uključivalo stvaranje jednog translucentnog ozračja vješanjem svjetlopropusnih platna s jedne strane i geometrijske strukture točkaste rasvjete s druge. Definirali smo pozicije dvaju glavnih funkcija- audtitorija i pozornice. Iznad auditorija rasvjeta je skrivena u nizovima platna, dok je iznad pozornice vidljiva stavljajući tako glazbenike u centar pažnje.”
“Nizanjem platna poboljšana je akustika dvorane, stvorena ugodnija atmosfera, a samim time je omogućeno optimalno glazbeno iskustvo.“
Zanimljiv je i izuzetno kreativan izbor i način uporabe materijala mladih mađarskih arhitekata koji su tako pretvorili građevinski geotekstil i naoko obične žarulje u elemente koji stvaraju inspirirajuće, čak magično ozračje.
fotografije Tamás Bujnovszky
