Headstands

Na koji način fotografije krajolika, prostora već viđenih ili neviđenih učiniti intrigantnim danas, kada nas tek nekoliko koraka sve kraćim virtualnim koridorima dijeli od maltene bilo kojeg djelića površine kugle zemaljske? Sasvim individualan pristup tome ima Alex Wein koji fotografije prirodnih ili kulturnih krajolika pretvara u fotografije trenutka, trenutka napetosti prije mogućeg pada autora koji ravnotežu održava tek na vlastitoj glavi, posvaja dio javnog prostora i pretvara ga u privatni a pritom mu se otvaraju neslućene vizure koje mi, pasivni gledatelji, ne možemo vidjeti , tek zamišljati.

Iako se na prvi pogled radi o jednostavnom i nadasve zabavnom konceptu, isti skriva kritiku sveprisutnog voajerizma, potrebe da gledamo što drugi rade (dok mi ne radimo ništa) kao i pošasti inertnog i površinskog promatranja svijeta iz udobnog naslonjača. Wein ne pristaje na takvu ‘igru’. On nam odbija servirati svoj ‘najbolji kadar’. Nudi nam tek uvid u svoje balansiranje na glavi dok proučava krajolik; mjestimice i nonšalantno okreće nam stražnjicu diskretno nas time upućujući da dignemo svoju i sagledamo stvari iz neke nove perspektive.

‘Headstands’ u nastavku, a više o projektu i lokacijama snimanja ovdje.