U sklopu projekta Oni dolaze…, u ponedjeljak, 1. rujna, u Galeriji SC u 20 sati predstavit će se umjetnik Davor Konjikušić izložbom fotografija pod nazivom “Sveti ljudi”.
„Radovi objedinjeni pod nazivom Sveti ljudi nastali su kao diplomski rad pri Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu, utjelovljujući ne samo fotografsku seriju već i višemjesečno istraživanje, druženje, razgovore, aktivizam i analitičke tekstove koji su im prethodili u cilju postizanja društveno relevantne, angažirane i sadržajne umjetničke koncepcije. Utoliko možemo govoriti o fotografiji koja odstupa od tradicionalne forme i ulazi u multimedijalno umjetničko i istraživačko djelovanje – društveno, prostorno i vremenski uvjetovano i omeđeno.
Izložba se sastoji od tri dijela: portreta 11 imigranata (tražitelja azila), video-foto montaže autorovih intervencija plakatima u javnom prostoru te fotografija propadanja istih.
Sveti ljudi ili homines sacri u rimskom su pravu predstavljali prognanike ili izopćenike, one koji su izgubili sva građanska prava – odakle autoru i ideja za aluziju korištenjem termina koji podcrtava razgraničenje i Drugost. U kontekstu suvremenog društva kontrole i biopolitike, sveti ljudi se tek nazivaju drugim imenima, a nose iste etikete i nadgledaju se sličnim mehanizmima. Imigranti i tražitelji azila kojima se Konjikušić bavi, samo su jedni u nizu nadgledanih i kontroliranih u „krugu“ netransparentnog i sveprisutnog Panoptikona; sofisticirane disciplinske mjere nevidljive, ali jasno centralizirane hijerarhije moći.
Ulaskom Hrvatske u EU, Ministarstvo unutarnjih poslova dostavilo je fotografima „šablonu za provjeru ispravnosti biometrijske fotografije“ – simptomatičnu i sugestivnu kontrolnu matricu u koju Konjikušić ukalupljuje lica imigranata, namjerno ih „žigosajući“ antropometrijskim linijama koje u svojoj idealnoj funkciji uskraćuju svaku osobnost i ekspresiju lica, što autor u svome radu ne poštuje u potpunosti, dopuštajući osobi ispred objektiva minimalnu količinu individualnosti koja ima za cilj podcrtati subjekt i zaobići objekt.
Intervencijom naizgled još jednog ukalupljivanja i ušutkivanja šablonom, Konjikušić postiže suprotno – prikazanim osobama daje glas i čini ih vidljivima, prvo na simboličkoj razini, zatim i konkretnim intervencijama u javnom prostoru. Naime, fotografije 11 azilanata otiskuje na plakatima dimenzija 120X100 cm (a kasnije, u sklopu 13. UrbanFestivala, i na zagrebačkim jumbo plakatima) i lijepi na desetke lokacija, javnih površina Zagreba i Beograda, čime potiče vidljivost i javni dijalog o bazičnim demokratskim pitanjima i problemima marginalizacije i nevidljivosti. Kontekst u koji plakat „ulazi“ (poput onog s ostacima pozadinskog teksta „ZA HRVATSKU KOJA MISLI“), vrlo je sugestivan i nudi iščitavanje slojeva borbe za mjesto, vidljivost, pravo i promociju raznih reklamnih materijala, oglasa, aktivističkih poruka i sl. U navedenom semantičkom kaosu Konjikušićevi portretni plakati vidljivi su tek svojom recentnošću, činjenicom da su zadnji u nizu, a njihova komunikacijska strategija namjerno je pročišćena i ne nudi dodatne reference i tekstualna pojašnjenja, izmičući uobičajenoj agresivnoj „pornografiji“ oglasnih materijala.
Nakon nekoliko dana i tjedana autor prepoznaje novu dimenziju rada i počinje bilježiti proces mijenjanja i propadanja materije, ne samo uslijed atmosferilija vremenskih uvjeta i uvjeta urbanih mikrolokacija, već i djelovanjem anonimne ljudske ruke koja u plakat usputno ili planski upisuje novo značenje – devastacijom, crtežom, simbolom, potpisom, komentarom i sl.
Istraživački proces navedenim je propadanjem i sam završio, zaokruživši cjelinu jednog promišljanja, propitivanja, kreiranja, interveniranja i na koncu bilježenja, ali i otvorivši vrlo složenu problematiku u kojoj je ovakav umjetnički rad tek poticaj senzibilizaciji nekolicine ponovno Drugih (rjeđih nego češćih), koji u društveno-političkoj i komunikacijskoj buci imaju volje i sluha detektirati bitno“, kaže Marija Borovičkić o autoru i njegovom ciklusu.
Davor Konjikušić, rođen je 1979. godine u Zenici. Apsolvent je diplomskog studija fotografije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, gdje je prethodno završio dodiplomski studij snimanja. U svome radu služi se fotografijom kao primarnim medijem za artikulaciju svog autorskog koncepta u kojem propituje odnose između osobnog i javnog, intimnog i društveno-političkog. U svojoj umjetničkoj praksi fotografiju povezuje s tekstom, arhivom, nađenim predmetima i videom. Zanima ga uloga fotografskog medija u uspostavljanju odnosa moći i kontrole. Za svoj rad Genogram nagrađen je u kategoriji umjetničkog koncepta na Rovinj Photodays 2013.
Posljednjeg dana izložbe, 6. rujna održat će se razgovor autora Davora Konjikušića i njegovih gostiju na temu “Eksploatira li umjetnost”? Početak je u 19 sati, a ulaz slobodan.
Izložbu posjetite radnim danom od 12 do 20 sati te subotom od 10 do 20 sati.