Duilovo ostaje u državnom vlasništvu

Na samom istočnom rubu grada Splita, na Duilovu, smješten je kompleks Hotela Zagreb. Prostire se na gotovo 60 000 m2 te obuhvaća jedinstvenu zgradu starog i novog hotela Zagreb na sjeveru parcele, više samostojećih objekata turističko-ugostiteljske namjene, dvadesetak bungalova na istočnoj strani parcele, gustu borovu šumu sa šetnicama, igralištima za balote, mini golfom i dječjim igralištima te plažni objekt i kupalište na južnoj strani parcele.

Hotel Zagreb prije 1982.g.

Hotel Zagreb nakon 1982.g.

 

Kompleks je u više faza izgradila JNA kao odmaralište za vojsku. Gradnja starog dijela hotela kao i plažnog objekta započela je 1968. godine da bi objekti već 1976. bili adaptirani povodom organiziranja Mediteranskih igara u Splitu (održane 1979.). Život odmarališta u hotelskom kompleksu kontinuirano se odvijao do devedesetih godina kada je hotel prešao u ruke MORH-a te prihvatio izbjeglice. Neki od njih i danas stanuju u starom hotelskom krilu, a i svi bungalovi su nastanjeni.

Od devedesetih cijeli kompleks propada, a najveću devastaciju doživjeli su manji samostojeći objekti te plažni objekt. S ciljem da se kompleks revitalizira pronalaženjem novih investitora doveo je Hotel Zagreb na DUUDI-jevu listu „Projekti 100“ (više o projektu smo pisali ovdje). Tu je Hotel Zagreb dobio nekoliko iskaza namjere pretežno turističkog karaktera, ali i prijedlog za rješavanje stambenog zbrinjavanja branitelja, centra za mlade te vrtića. O trenutnom stanju ovog kompleksa od DUUDI-ja nismo uspjeli ništa saznati, ali voditelj hotela Radomir Delić objasnio nam je da se od prodaje odustalo zbog nesređenih vlasničkih odnosa na zemljištu te od 1. svibnja ove godine hotel preuzima državna tvrtka Pleter usluga. Do sada je u hotel investirano preko 2 milijuna kuna u svrhu dobivanja kategorizacije.

Hotelska zgrada današnji oblik dobila je proširenjem koje datira u 1982. godinu. Kao i adaptaciju iz 1976., radio ju je Boris Bego. Od arhitekta smo saznali i par zanimljivih crtica iz vremena gradnje. Vojska je imala svoje standarde gradnje, a jedan od njih je bio i da predvorje hotela mora imati po 1 m2 po gostu. Isto tako, arhitekt se susreo sa zahtjevom da svi gosti moraju biti istovremeno posluženi u restoranu, da se omaškom konobara ne bi narušila hijerarhija vojnih redova.

 

Takvi zahtjevi rezultirali su velikom ukupnom površinom zgrade koja ne odgovara današnjim standardima. S druge strane, sobe hotela su dosta male i za dobivanje bolje kategorizacije trebalo bi dvije spajati u jednu. Centralni sistem klimatizacije također je utjecao na ukupni volumen objekta. Prema studiji koju je Bego izradio po narudžbi Grada Splita sredinom dvijetisućitih, adaptacijom prema suvremenim standardima hotel bi mogao dobiti i do 10 000 m2 korisne površine unutar postojećih gabarita.

Još jedan problem hotela je nagli prestanak gradnje. Tek što je izgrađen centralni dio s recepcijom, restoranima, kuhinjom i drugim popratnim sadržajima, po naredbi iz vojnih vrhova gradnja je obustavljena. Rezultat toga je da hotelu danas manjka 500 do 600 soba koje su ključne za uspješno poslovanje. Taj blok sa sobama trebao se nalaziti na zapadnoj strani današnjeg objekta, međutim tu je danas izgrađena cesta te je širenje hotela na tu stranu onemogućeno. Jedna tehnička zanimljivost je da je hotel još u to doba imao sistem grijanja vode solarnim kolektorima koji je omogućavao ogromne uštede. Međutim, kako je račune hotela snosila uprava u Beogradu, kolektori su s vremenom zanemareni i uklonjeni te je korištena kotlovnica. Po riječima arhitekta, taj sistem ne bi bilo teško ponovo staviti u funkciju jer svi priključci na vodne instalacije postoje.

 Novogradnja

 

U uređenju hotela sudjelovali su i lokalni umjetnici. I danas se u unutrašnjosti hotela nalazi šezdesetak metara dug vitraj koji prikazuje povijest Splita od Dioklecijana do Mediteranskih igara. Izradio ga je Josip Botteri Dini, slikar poznat po sakralnim temama. Zanimljivo je da je u ovom ciklusu izradio prikaze Narodno oslobodilačke borbe i radničkog pokreta.

Kuriozitet koji je svim gostima hotela ostao u sjećanju nalazi se pak u plažnom objektu. To je lift koji preko mosta povezuje hotelske šetnice u borovoj šumi, pa tako i sam hotel s plažom. Projektirao ga je zajedno s cijelim plažnim objektom arhitekt Ante Svarčić u dvije faze, 1968. i 1978. godine. Silazak na plažu tako je upotpunjen panoramskim pogledom kroz staklenu stjenku lifta na more i otoke.

Plažni objekt, arhitekt Ante Svarčić

Interijer plažnog objekta, arhitekt Ante Svarčić

Kao i hotel, i ovaj objekt je adaptiran za Mediteranske igre te se upravo u njegovom restoranu odvio dio programa otvaranja Igara. Svarčić je i u uređenju interijera pratio morsku temu, kroz velike otvore u obliku brodskih prozora. Objekt je osim lifta imao i centralno grijanje da bi mogao biti u funkciji cijele godine. Kao takav, objekt je nagrađen i Jugoslavenskom nagradom za doprinose u građevini. Danas je upravo ovaj objekt najviše devastiran, interijeri su potpuno uništeni, a lift neupotrebljiv. Od arhitekta saznajemo da objekt i plaža mogu zadovoljiti potrebe naselja do 50 000 ljudi te o ovom objektu svakako treba razmišljati u kontekstu sve veće stambene izgrađenosti okolnih zona.

Restoran Velebit

Premda je preuzimanjem hotela od državne tvrtke Pleter usluge sudbina hotela donekle određena u smislu razvoja turističkih kapaciteta, o njemu nikako ne treba razmišljati kao o zatvorenoj hotelskoj cjelini. Još u vrijeme kada je Hotel Zagreb funkcionirao kao vojno odmaralište, tamo su često navraćali i stanovnici Splita. Neki se sjećaju kolača u slastičarnici, drugi mnogobrojnih restorana, ali i hladovine guste borove šume koja i danas za nesnosnih vrućina privlači stanovnike okolnih naselja. Sportsko – rekreacijski sadržaj hotela i danas je u službi građana Splita koji tamo odlaze na kuglanje, stolni tenis i slične sportove. Na dvije staze igrališta za balote i danas se zna vidjeti grupa igrača.

Paviljon slastičarna u borovoj šumi

Paviljon restoran u šumi

Kompleks hotela dio je Gradskog projekta 7 – Duilovo za koji je 2008. bio raspisan i međunarodni natječaj. Po još uvijek aktualnom GUP-u ta cijela zona je određena kao zona ugostiteljsko-turističke namjene, marine, sportske luke i kupališta te je kao takva i razmatrana u natječaju. Ipak, od raspisivanja natječaja do danas došlo je do nekih značajnih promjena. U samoj okolici hotela GUP je već točkasto mijenjan te se, uz manje stambene vile, već grade i velike stambene zgrade. Proveden je i proces legalizacije kojim je legaliziran dio stambenih objekata u području koje je GUP-om predviđeno za hotele. Sve to trebalo bi uzeti u obzir pri izradi izmjena GUP-a koje se upravo ovih dana pripremaju u Gradu.

Od Ružice Batinić Santro, pročelnice Službe za prostorno planiranje i zaštitu okoliša, na pitanje o novonastaloj situaciji na području ovog gradskog projekta, saznajemo sljedeće: “Donošenjem Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (NN 86/12), nezakonito izgrađene zgrade na ovom području mogu se ozakoniti. Nakon ozakonjenja, sukladno Zakonu o prostornom uređenju, za površine devastirane nezakonitim građenjem, potrebno je donijeti plan sanacije. U tijeku su konzultacije vezane uz namjeru da se hotel privede turističkoj namjeni. Nakon navedenog, izradit će se provedbeni dokumenti prostornog uređenja (UPU).”

S obzirom da se okolna gradnja odvija stihijski, uz blagoslov uprave grada, očit je manjak javnih prostora i sadržaja na području Duilova i okolnih naselja. Gusta borova šuma parka Hotela Zagreb, dječje igralište, igralište za balote i mini golf, kupalište, pa i ostali sportski i društveno-zabavni sadržaji hotelskog kompleksa, ne bi trebali biti razmatrani isključivo kao resursi za podizanje kvalitete turističke ponude hotela, već i kvalitete života u naselju.

 

Na kraju, pogledajte u fotogaleriji Hotel Zagreb u Duilovu, kako ga je zabilježio arhitekt Boris Bego:

Duilovo (predviđeni izgled hotela)

Hotel Zagreb Duilovo (izgrađeno)

Hotel Zagreb Duilovo (glavni ulaz)

Hotel Zagreb Duilovo (recepcija)

Hotel Zagreb Duilovo (centralno stubište)

Hotel Zagreb Duilovo (centralno stubište)

 

Fotografije: Ante Svarčić, Boris Bego, Tonči Kranjčević Batalić, arhiva

 

Tekst objavljujemo u suradnji portala Pogledaj.to i portala STav, a nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija