Jakovčić kao likovni kritičar
Otvorenja izložbi gotovo su u pravilu predvidljivo protokolarna. Nitko ne očekuje da će čuti nešto vrijedno prepričavanja, a kamoli da će samo otvorenje biti poprište skandala. No istarski župan Ivan Jakovčić promijenio je paradigmu na otvorenju obljetničkog, 50. Porečkog annalea, otvorenog prošlog vikenda u Poreču. U Istarskoj je sabornici, pred okupljenima i pred izloženim djelima dobrim dijelom poznatih domaćih umjetnika, otvorio izložbu rekavši da bi ju najradije odmah i zatvorio. Nakon te svoje kratke likovne kritike se nije uputio na kurtoazno razgledavanje, već je otišao.
Što je Jakovčića toliko zasmetalo da se nije mogao ili nije htio suzdržati od komentara?
Ni jedan rad zasebno, već ukupna banalnost izložbe, sudeći po onome što je izjavio. A među tim ‘’banalnim’’ radovima posebno mu se nije svidio rad splitske Udruge za suvremenu umjetnost Kvart, koji prikazuje Isusa s Hajdukovim grbom na mjestu srca. Mada ne znamo što je točno Kvart htio poručiti tim hajdučkim Isusom, da Jakovčić malo prošeta Splitom, vidio bi toliku zagušenost grafitima posvećenima uznesenju Hajduka da se svaka kritika pa i provokacija na taj račun čini opravdanom.
No, Jakovčić je obljetničko Annale usporedio s davnim danima kada je na toj umjetničkoj manifestaciji znao viđati i djela Matissa pa mu se ovogodišnja koncepcija, u režiji selektora, dubrovačkoga umjetnika Slavena Tolja, činila valjda nedostojnom. Tolj je pak odabrao neka od jačih imena suvremene domaće umjetnosti kao što su, među ostalima, Boris Cvjetanović, Tanja Dabo, Tina Gverović, Ana Hušman, Ines Matijević, Siniša Labrović, Ana Opalić te civilne udruge poput Građanske inicijative za Muzil Volim Pulu i Pravo na grad i Zelena akcija iz Zagreba. Njihove je radove okupio pod zajedničkih nazivom izložbe ”Nitko nije siguran”.
Županijski pročelnik za kulturu Vladimir Torbica bio je nešto umjereniji od Jakovčića, mada je i on medijima rekao da ”izložena djela ne bi stavio u svoj dnevni boravak i da se Annale ne podudara s ‘našim mišljenjem što je umjetnost’, ali da Istarska županija sufinancira širok dijapazon umjetničkog izričaja’’. Koža Siniše Labrovića, o čemu smo pisali ovdje, vjerojatno i nije nešto što biste oduševljeno izložili u dnevnom boravku, ali taj je provincijski kriterij po kojemu se vrijednost umjetnosti mjeri onime što bismo stavili na zid ionako davno prevladan, ako je ikada i bio uvažavan.
Izložba se može pogledati do 12. rujna u porečkoj Istarskoj sabornici, Galeriji Zuccato i Maloj galeriji.
