Kada obična plastična stolica s terasa kafića postane remek-djelo
Premda nerijetko opisivane kao ružne, priproste i sveprisutne, plastične monovolumenske stolice, kojima obiluju brojni kvartovski ili manje pretenciozni kafići, dostupne su u bilo kojem trgovačkom centru, a vjerojatno su i najrašireniji „dizajnerski” proizvod za sjedenje. Viđate ih vjerojatno u nekoliko, minimalno različitih formi i pripadajućih ornamenata, no krase ih zajedničke karakteristike iznimne dostupnosti, pristupačne cijene, jednostavne izvedbe, lake pokretljivosti zbog minimalne težine, ali i brze potrošenosti uslijed uništavanja zbog nekvalitetne plastike od kojih su izrađene. Umjetnik Sam Durant u takvim plastičnim stolicama vidi personifikaciju bujajuće serijske proizvodnje i masovne produkcije suvremenog kapitalističkog svijeta, upozoravajući da je upravo taj proizvod, čiji se direktni autor, odnosno potpisnik dizajna ne zna, premda percipiran kao ružan, jeftin i substandardan ipak najuniverzalniji komad namještaj prisutan u gotovo svim državama svijeta.
Svojim djelom Porcelain chairs Durant propituje percepciju spomenutog komada namještaja, stvarajući devet raznobojnih ručno izrađenih keramičkih stolica. Ove „skulpturalne” reprodukcije plastičnjača precizno su izveli i obojali kineski majstori, postajući tako 9 malih unikatnih remek-djela.
Formom i dimenzijama podsjećaju na prethodno spomenut plastični mobilijar, no umjetnik je odabirom reprodukcijske tehnike izrade u keramici te varijantama boja jednostavnim stolicama dao sasvim drugačiji karakter i kontekst, izdižući ih oblikom, ali i značenjem iznad njihovog „prirodnog okoliša”. Sam Durant multimedijski je umjetnik, čija se djela često tiču društvenih, političkih i kulturnih pitanja svakodnevnice.
Više o njegovoj interpretaciji koncepta za Porculanske stolice pogledajte ovdje, a ostala djela američkog umjetnika pogledajte ovdje.
