Kakve veze imaju indijanci i street art?
*Fefe *Morka
Sutra, 26. listopada 2010. u 20 sati, u izložbenom salonu „Izidor Kršnjavi“ biti će otvorena samostalna izložba slika street artista, ilustratora i grafičkog dizajnera Marka Prpića, koji je ujedno i kreativni direktor Boonika studija. Podsjetimo, Prpić je na nedavno održanom festivalu kreativnih komunikacija Sudnji dan osvojio nagradu u kategoriji Logo.
Zahvaljujemo umjetniku što je nam je, ekskluzivno za pogledaj.to, poslao gornje prikaze dvaju radova koji će biti predstavljeni na izložbi.
U nastavku pročitajte predgovor o izložbi koji je napisala Barbara Vujanović:
Ulični umjetnici napadaju brzo i učinkovito. Često nenadano, katkada potiho, a katkada s praskom, jurišaju na zidove i druge raspoložive površine, na kojima ostavljaju svoje kompozicije, potpise, odnosno tagove. Ti odmetnici oboružani strpljenjem da rade u nepredvidljivim uvjetima kakvi već vladaju u urbanoj džungli, te opskrbljeni dobrim namjerama da svakodnevicu učine šarenijom, zanimljivijom, kriju se pod živopisnim imenima, sličnim onima kakva su nadijevali Indijanci – Leteća Tvrđava, Aorta, Mjesečar, Zec, Oko, Puma 34, Glava Konja…
Opisna imena upućuju na drugačiji identitet – identitet koji se uvelike razlikuje od identiteta uklopljiva u očekivane društvene obrasce. Pod jednim imenom autori se školuju, obavljaju uobičajene poslove, uobičajena, građanska zanimanja, a pod drugim, onim otkačenijim, djeluju na street art sceni. Često ih samo po njima znamo, te ona postaju, u nedostatku poznavanja pune biografije i izgleda, jedini korelat njihovim djelima i specifičnim stilovima.
Marko Prpić a.k.a. ZETS na zagrebačkoj je grafiti sceni prisutan već gotovo dva desetljeća. Na njoj se odavno istaknuo svojom vještinom i karakterističnom stilskom morfologijom koju odlikuje začudno isprepletanje fantastičnih, nadrealnih likova. Lakoća s kojom stvarno, moguće, prepoznatljivo… dobiva prefiks – NE, uvjerljivost kojom autor spaja, preoblikuje različite elemente u jedinstvenu fantastičnu cjelinu, pruža autoru veliku mogućnost za razvijanje novih tematskih interesa i nadograđivanje metierskih sposobnosti.
Trenutni mu je interes predstavljanje generacijski srodnih autorica i autora koji djeluju na hrvatskoj i međunarodnoj street art/grafiti sceni. Odabrao je njih petnaest s kojima je, uz iznimku jedne, Fefe Talavere iz Brazila, do sada radio zajedničke murale ili je surađivao na neki drugi način. Riječ je o osobnostima koje su ga iz određenih razloga zaintrigirale, te je tu bliskost odlučio izraziti kroz portrete.
Netipičnost njihova načina djelovanja, koju smo spomenuli na početku, navela ga je na netipičan postupak. Marko naime ne polazi od opisivanja njihove fizičke pojavnosti, iako je ona do neke mjere prisutna na slikama, već sažima najbitnije stilske momente i citira radove. I sam će potvrditi da kad se sjeti nekog od njih ili kad ih netko spomene, prvo što vizualizira jest njihov rad, a ne njihovo lice.
Filtrirajući ih kroz svoju likovnu osobnost, slikar potvrđuje autentični autorski izričaj i estetsku opredijeljenost, stvarajući istovremeno presjek jedne generacije, i presjek svoga djelovanja unutar nje. Reagirajući na osjećanje, doživljavanje tuđega djela, Marko uvjerljivo balansira između vlastite optike, značajki vlastita stila koje isprepleće sa stilom i/ili karakterom svojih kolega.
Portreti osim što su hommage pojedinim umjetnicima, modernim Indijancima aktualne likovne scene, posvjedočuju zapravo načelo, način na koji usvajamo neko djelo. To se načelo ne ustanovljuje na jednostrukom odrazu puke pojavnosti djela, nego se ostvaruje u susretu složenih, višeznačnih stvarnosti i osobnosti – autora i promatrača. Uz s(p)retno nalijeganje i isprepletanje različitih stilova i naracija, valja istaknuti čitkost kojom Marko razgraničuje osobna polazišta, dajući dovoljno prostora sebi i drugima, portretiranima, ali i onima koji će svojom percepcijom naslikanoga stvoriti jedan novi sud i čitanje.
