Maštanja o izložbenom prostoru

S nedavno otvorenom umjetničkom manifestacijojm, 38. Splitskim salonom u organizaciji Hrvatske udruge likovnih umjetnika Split, pod nazivom Maštanja – Izmještanja umjetnost je uvedena u urbano tkivo grada. Već samom prostornom dispozicijom salona, izmještanjem iz tradicionalnog izložbenog prostora u prostor grada kustosice ovogodišnjeg izdanja Blaženka Perica i Janka Vukmir temu maštanja i izmještanja pozicioniraju u urbanom kontekstu Splita, ali i gradskog tkiva općenito.

Živa umjetnička scena koja postoji u Splitu ovom je kustoskom odlukom tako dobila svoju prostornu manifestaciju, svojevrsnu privremenu nadoknadu nepostojećih izložbenih prostora, ili kratkotrajnu realizaciju maštanja o istima. Na 22 lokacije svoje radove i projekte predstavlja 70 autora. Dioklecijanovim podrumima, Salonu Galić, MKC-u, Muzeju grada Splita pridružili su se javni gradski prostori kao Riva, Voćni trg, fakulteti, bolnica, sud pa i stambene zgrade. Zalazeći u prostor grada prostor izložbe postaje, po riječima kustosica, “prostor dijaloga, zamišljanja promjena, prijedloga socijalne kritike, pitanja urbane topografije i aktiviranje simboličkog poretka unutar i izvan institucionalnog konteksta.”

7

Nikolina Ivezić: Metro Zagreb

Dijalog s gradom znači i dijalog s njegovim građanima. Dio autora na salonu tako upravo građene uključuje u svoje radove, bilo participativno bilo simbolički. Nika Radić tako zaobilazi institucionalne nazive i velike strukture grada te stvara kartu grada onako kako ga građani doživljavaju. Toponimi upisani na ovoj karti oni su koje je autorica dobila od građana, s nizom popratnih informacija, koji su sudjelovali na projektu kroz facebook grupu Prava karta Splita. Nove prostorne odnose u gradu, na sličan način, mapira i Nikolina Ivezić u radu Metro Zagreb, koji donosi mapu metro linija koje povezuju muzejske i galerijske prostore grada.

1
Akiko Sato: Crvene kockice na Kineskom zidu

Participacija građana možda je najočitija u projektu japanske umjetnice Akiko Sato koja je stanovnike Kineskog zida, stambene zgrade Frane Gotovca iz 1971. godine, uključila u svoj projekt Crvene kockice na Kineskom zidu. Ovakav rad mogao se realizirati isključivo uz dobar odaziv stanara. Oni koji su se odazvali pozivu dobili su crvene žarulje te po uputama umjetnice, kad bi pao mrak, palili svjetla i tako bi cijela zgrada postala svjetleća umjetnička instalacija. Umjetnica je zadovoljna rezultatom.

11
Vedran Perkov: Ko ovo more platit

10
Siniša Labrović: Ćakula

Premda u radu Vedrana Perkova Ko ovo more platit građani ne sudjeluju direktno, njegov istoimeni natpis posred Rive, omiljenog okupljališta Splićana, koji kako kakva reklama stoji nad gradom, ironično i kritički zahvaća sve koji tu piju kavu. Na sličan način, Siniša Labrović u podrumima Dioklecijanove palače postavlja fotografiju iz kavane Ćakula na Rivi uz legendu koja objašnjava da je rad u cjelini izložen u kavani Ćakula, tj. “… rad i jest kavana Ćakula, i sve što se u njoj događa za vrijeme trajanja Splitskoga salona.”

5
Milivoj Popović: Hajduk živi vječno

U gradu vizualno sveprisutnu splitsku Torcidu na salon dovodi Milivoj Popović s radom Hajduk živi vječno. U performansu na otvaranju salona, autor grb kluba izvodi u ritualnoj tehnici crteža obojanim pijeskom, navijačke pjesme zamjenjuje egzotičnom mantrom te navijačkoj kulturi daje mističan karakter stvarajući joj svetište u jednoj od prostorija podruma.
Kroz ove i druge radove promišljanje grada, općenito ili Splita konkretno, ostvaruje se kroz pregovaranje subjektivnog i kolektivnog, kategorijama kroz koje se kustoski koncept salona veže uz tezu o gubitku subjektivnosti i vlastitog senzibiliteta o kojem Julia Kristeva piše u tekstu The Crisis of European Subjekt: “Kolektivizam koji prevladava društvenim situacijama, društvenim mrežama, banalizira dihotomija stavova za i protiv i isključuje kompleksnosti situacija i uglavnom već neko vrijeme ne doprinosi dobrome u društvu, već ravnodušnosti u, i spram društva.”

89
Projekt studenata Umjetničke akademije: Soba za bolji život

Ovaj Salon karakterizira i velika prisutnost studenata Umjetničke akademije u Splitu. Kroz različite projekte kao što su Soba za bolji život te Banke timskim radom studenti s mentorima na mapu salona upisuju svoje radne prostore i druge prostore sveučilišta.
4
Bez Naziva

Akcijski pristup timskih studentskih radova posebno dolazi do izražaja u projektu Bez Naziva kojeg katalog navodi kao socijalno angažiranu multidisciplinarnu instalaciju. Radi se o dugo planiranom i iščekivanom društvenom prostoru slikarstva Umjetničke akademije u Splitu koji se realizirao upravo sa Salonom, ali koji će ostati i trajno obogatiti studentsku i umjetničku scenu u gradu kao mjesto susreta i druženja. Prostor koji se nalazi u zgradi Akademije u Zagrebačkoj ulici uredili su sami studenti te sadrži šank, biblioteku te multifunkcionalni prostor za izložbe, radionice i prezentacije. U studentskoj organizaciji, za vrijeme trajanja Salona, tu se organizira niz prezentacija i tribina, planira se izložba Minijaturna maštanja/izmještanja bez naziva na koju još uvijek možete prijaviti radove, a salonski ciklus događanja u prostoru Bez Naziva okončat će se predstavljanjem publikacije koja obuhvaća maštanja o istom prostoru.

2
Bez Naziva

3
Bez Naziva

Splitski salon možete pogledati do 15. prosinca, a program događanja u prostoru Bez naziva možete vidjeti na njihovoj facebook stranici.