
Rijetko tko još nije vidio kultni film Kids iz 1995., koji na malo drugačiji način opisuje doba nevinosti, odrastanja tinejdžera u sazrijevanju kapitalističkog društva. Seksualnost, drogiranje, skejt-kultura, spolne bolesti i sitni kriminal u potpunosti su negirali mit o nevinosti i o tinejdžerima kao uzoritoj, pristojnoj, ćudorednoj djeci. Da se o tinejdžerskoj seksualnosti ne smije govoriti, pokazuju i brojene cenzure kojima su podvrgnuti gotovo svi filmovi Larryja Clarka, američkog fotografa i filmaša čiji će radovi također biti prikazani na izložbi Ljubav prema riziku, koja se u MSU-u otvara večeras u 20h.

Počevši kao putujući fotograf u obiteljskom poslu, Clark je 50-ih godina u američkoj suburbiji radio portrete beba i njihovih obitelji, vodeći istodobno paralelni život prepun droge i seksa. Interes mu postupno prelazi na fotografiranje svojih vršnjaka, prijatelja u sličnim situacijama, gotovo dokumentaristički bilježeći svoju okolinu i realnost bez imalo emocija ili upisivanja dodatnog značenja.

Pornografija koja početkom devedesetih ulazi u privatne živote tinejdžera postaje glavna preokupacija većine Clarkovih filmova te on dokumentira način na koji ona definira njihove živote i odnos prema vlastitoj seksualnosti.
Tako je Clark cijelu karijeru posvetio bilježenju tinejdžerske otuđenosti u ciklusima „Tinejdžerska požuda“ iz 1983, „Savršeno djetinjstvo“ iz 1991. te „1992“ iz 1992.

Bilo da je riječ o izvrsnom umjetniku koji koketira s granicama normativnog, uopćenog ponašanja i provociranja puritanskih krugova ili samo o voajeru koji eksploatira živote mahom siromašnih tinejdžera, ne sumnjamo da će i ovdje uspjeti provocirati nekolicinu dušebrižnika.


