Spaljivanje umjetnina kao posljednji poziv upomoć

Nedavno smo na vlastitoj koži osjetili kako izgleda financiranje kulture u doba krize, o čemu svjedoči i nedavna raspodjela Sredstava za kulturu Grada Zagreba. Nažalost, slične se stvari događaju i drugdje, što zasigurno nije utješna činjenica, ali zanimljivo je pogledati kako se kulturne institucije u inozemstvu nose s tim problemom. Drastičan primjer kako se s rezanjem sredstava za kulturu pokazuje mali muzej za suvremenu umjetnost u mjestu Casoria u okolici Napulja.

Muzej CAM osnovan je 2005. godine u sklopu programa revitalizacije industrijske zone sjeverno od Napulja. Zbirka mu se trenutno procjenjuje na 6 milijuna eura, a stalni postav obuhvaća oko 1000 radova suvremenih internacionalnih umjetnika izloženih na 3000 metara kvadratnih izložbenog prostora.

Kulturni fondovi svih europskih država pate zbog ekonomske krize pa su tako i u Italiji zadnjih godina izdavanja za kulturu drastično rezana. Premda se prvenstveno održavao kroz privatne fondove koji su mu sve manje i manje pristupačni zbog krize i zbog konflikta sa zloglasnom napuljskom Camorrom, muzej se sada nalazi u situaciji da ne može dalje ukoliko ne dobije financijsku potporu od regije, države ili EU.

Takva situacija dovela je osnivača i direktora muzeja i umjetnika Antonia Manfredia do poduzimanja drastičnih mjera.

Početkom mjeseca CAM je organizirao akciju pod naslovom CAMouflage. Akcija obuhvaća novi postav zbirke gdje su umjetnine predstavljene kroz fotokopije, dok su originali prekriveni bijelim platnima ukazujući na njihov mogući nestanak. Istovremeno, dokument s fotokopijama umjetnina poslan je na adrese Komisije za kulturu Europskog parlamenta, talijanskom Ministarstvu kulture, predsjedniku regije i gradonačelniku s apelom za spašavanje zbirke.

Da bi efekt bio snažniji i poruka u kakvoj je situaciji kultura jasnija, Manfredi je pri otvaranju novog postava zapalio svoj rad koji je bio izložen i na Venecijanskom bijenalu, te najavio da će nastaviti sa spaljivanjem umjetnina iz zbirke ako se do 17. travnja nešto ne poduzme.

Kako se u međuvremenu ništa nije dogodilo, prošloga tjedna stradale su još dvije umjetnine. Prvo je spaljena slika Francuskinje Severine Bourguignon, a nakon toga rad Talijanke Rosarie Matarese. Tako je Manfredi objavio rat koji žrtvuje umjetnost za spas kulture. Bourguignon je žrtvovanje svog rada pratila preko Skypea, a Matarese je sama potpalila svoj rad. Umjetnice očigledno shvaćaju nezavidnu situaciju u kojoj se kultura nalazi pa podržavaju i drastične mjere koje je osmislio Manfredi za njen spas. Ovakve mjere osigurale su Manfrediju željenu medijsku pažnju, a hoće li to biti dovoljno za spas muzeja, još nije jasno. Manfredi se zainatio da će spaljivati jednu po jednu od umjetnina iz zbirke dok se ne pronađe rješenje za muzej pa se nadamo da će neka od nadležnih institucija reagirati prije nego što žrtva koju sprovodi direktor ne postane fatalna za ovu jedinstvenu instituciju u regiji.