Stvaranje savršenog kaosa
O povijesti arhitekture iz vremena Drugog svjetskog rata vrlo se rijetko i jako malo govori. Svima je dobro poznat Albert Speer, čovjek koji je gotovo robovski provodio Hitlerove megalomanske arhitektonske fantazije, a i dobro je poznat bijeg Miesa Van Der Rohea u Chicago… Međutim, ostala imena kao da su se s vremenom izgubila zajedno s nepopularnim i mrskim povijesnim razdobljem u kojem su stvarala.
“Arhitektura u uniformi: Projektiranje i izgradnja tijekom Drugog svjetskog rata” najnovija je izložba otvorena u kanadskom centru za arhitekturu u Montrealu, a može se pogledati od 13. travnja sve do 18. rujna. Prikazuje niz projekata iz razdoblja od 1937. do 1945. Ili, gledano po događajima, razdoblje od njemačkog bombardiranja španjolskoga grada Guernice do japanske predaje nakon američkog bombardiranja Hirošime i Nagasakija. Mnogi od tih projekata gotovo su nepoznati javnosti, neki su izrazi čistog idealizma, drugi nevjerojatnog cinizma i ratnog divljaštva. Nakon ove izložbe svatko će se zapitati o ulozi koju su odigrali arhitekti u jednom od najubilačkijih i najdestruktivnijih razdoblja u ljudskoj povijesti.
Kustos Jean-Louis Cohen ispunjava važnu povijesnu prazninu istražujući rad i dostignuća arhitekata i dizajnera aktivnih tijekom Drugog svjetskog rata. Preko političke borbene linije pokazuje kako je rat služio kao akcelerator tehnoloških inovacija i proizvodnje, koji će pak na neki način dovesti do premoći modernizma u arhitekturi.
Iako su mnogi arhitekti bili pozvani da služe kao aktivni borci, drugi su bili u stanju nastaviti svoj profesionalni rad u službi pojačane industrijske proizvodnje. Rat je crpio svaki atom arhitektonske stručnosti i doveo je do značajnog razvoja dizajna, inovacije i napretka u tehnologiji i proizvodnji. Kao rezultat toga, arhitekti su postali strateški neophodni kao inženjeri i znanstvenici koji izuzetno pridonose svojim zemljama zahvaćenim ratom.
“Rat je proces transformacije koji uključuje sve komponente arhitekture u njezinoj mobilizaciji. Arhitektura je postala militarizirano područje u potrazi za novim kako bi se zadovoljile potrebe ratne proizvodnje. Nastaju novi materijali koji su se proizvodili na nove načine i nove tehnologije koje je trebalo uposliti na sasvim nove načine”, objašnjava ratnu arhitekturu Sheldon H. Solow, povjesničar arhitekture sa Sveučilišta u New Yorku.
Izložba je postavljena tematskim, a ne kronološkim redom, dok su zidovi galerije obojani nijansama sive koja doslovce citira izuzetak bilo kakve boje ili životnosti u tom strašnom vremenu. Posebna pažnja posvećena je četirima megaprojektima koji su oblikovali rat i budućnost arhitektonske struke: Auschwitzu (predstavljen je isključivo kao građevina bez ikakve naznake njegovih nesretnih žrtava), Pentagonu (simbolu američke ratne mašinerije), tvornici u Oak Ridgeu u Tennesseeju (mjestu gdje je proizvedena atomska bomba) i Peenemündeu (nacističkom raketno-proizvodnom objektu).
Arhitekti su u tom vremenu imali sasvim drugačije probleme, kako projektirati zgradu da bude što otpornija na bombardiranje, sagraditi neprobojan bunker, tvornicu koja će raditi maksimalnim kapacitetom, a način na koji su došli do rješenja ovisio je o dijelu svijeta gdje je nastao: od Francuske, Njemačke, Engleske, Rusije…
U vrijeme kada nije bilo bombi na navođenje, naočala za gledanje u noćnim ili mračnim uvjetima, GPS sustava… piloti su se navodili svjetlom gradova, oblikom rijeka i planina. Izložba prikazuje i cijelu mašineriju koja je bila angažirana za izgradnju lažnih gradova kako bi se zavaralo neprijatelja. Tako su Rusi izgradili lažni Kremlj, Amerikanci su iskoristili hollywoodske dizajnere kako bi sakrili strateške tvornice s lažnim vrtovima i parkovima…
Nijemci su svoje tvornice nakon savezničkih bombardiranja preselili ispod zemlje, tako da su specijalnim, podzemnim projektiranjem bile dovedene do savršenstva. Stvoreni su pravi mali podzemni gradovi koji su funkcionirali poznatom njemačkom preciznošću, a pokretnim trakama kompletni sustav bio je izvrsno povezan podzemnim vlakovima.
Da se u ratnom vremenu doista ništa nije prepuštalo slučaju, pokazuje izgradnja zloglasnog logora Auschwitz koja je isplanirana do najsitnijih detalja. Svaki četvorni metar u tom logoru je pažljivo izračunat. Tako su svakom zatvoreniku dodijeljena tri četvorna metra, što je iznosilo 1/10 standardnog prostora toga vremena. Arhitekti koji su projektirali Auschwitz bili su školovani u najboljim njemačkim školama.
Ovu izložbu toliko fascinantnom čini činjenica koliko je kreativne energije bilo usmjereno na izgradnju infrastrukture namijenjene jednom od najvećih svjetskih zala.
