Svoga tela gospodar

 

Izložba umjetnika Siniše Labrovića “Private Property” u mediju billboarda, bit će postavljena u Aveniji Marina Držića (kod Vukovarske ulice), u Zagrebu, od 25. listopada do 2. studenoga 2018.

“Istodobno s preseljenjem autora u Berlin tematiziranim u medijima i na društvenim mrežama, izložba ‘Private Property’ Siniše Labrovića predstavlja fotografije performansa održanog na DOPUST-u, Days of Open Performance, na kojemu već tradicionalno sudjeluju umjetnici iz regije, 1. srpnja 2017. u bečkoj Galeriji Michaela Stock.

 

Siniša Labrović, Private Property, 2018., fotografija: Marko Ercegović, tetovaža: Cortina Cortina

 

Tada je na autorovo čelo istetoviran natpis na globalnom jeziku umjetnosti, engleskome, ‘Private property’, a na zatiljku crtež lubanje i ‘No trespassing’, upozorenje-zabrana kao logičan nastavak prethodno dane informacije, u stvarnosti često viđane na granicama posjeda.
Umjetnikovo čelo i samo je neke vrste billboard, i iza njega umjetnikove misli.

Nepovredivost privatnog vlasništva naspram društvenog vlasništva jedna je od osnovnih tema, ali i prijepora hrvatske posttranzicijske situacije postsocijalističkog društveno-ekonomskog uređenja – tržišna ekonomija ponovno je otkrivena kao najbolji model podjele resursa.

 

Siniša Labrović, Private Property, 2018., fotografija: Marko Ercegović, tetovaža: Cortina Cortina

 

Je li čovjekovo tijelo njegovo ili vlasništvo obitelji, zajednice ili države tema je koju ova izložba nastavlja postulirati. Odnosno, je li suvremeni čovjek, pa tako i Siniša Labrović, ‘svoga tela gospodar’?

U razgovoru s Patricijom Kiš objavljenom u Jutarnjem listu 22. veljače 2018., objašnjava: ‘Kako sam nemam stanja ni imanja, odlučio sam tetovažom podići sebi tržišnu vrijednost.
Riječ je, naravno, o opasnoj igri jer prestajem biti cjelovito i jedinstveno ljudsko biće, deklariram se kao roba, kao vlasništvo, makar i vlastito, a time ulazim u proces moguće razmjene na tržištu.

Ono što je moje, u ovom slučaju ja sam, može za pravu cijenu, za novac, ili kakvom nasilnom, banditskom ili državnom pljačkom, postati vaše ili bilo čije’.

‘Law of scarcity’ odnosi se na temeljnu činjenicu da su ekonomski resursi – zemlja, rad, kapital i talent – ograničeni, a ne beskonačni.

S temom vlasništva povezana je ona prodaje, pa tako i rasprodaje, ne samo u svijetu trgovine, nego također i u svijetu ideja koje se mogu dobiti za smiješnu cijenu, dijagnosticirao je Søren Kierkegaard pod pseudonimom Johannes de Silentio.

Za Adolfa Loosa u njegovom radikalnom estetskom purizmu u tekstu ‘Ornament i zločin’ 1908., kulturalna evolucija sinonimna je s uklanjanjem ornamenta s utilitarnih predmeta, koji je opravdan jedino onda kad je funkcionalan, na primjer u slobodnoj interpretaciji teme, to su tetovaže papuanskih Indijanaca koje su znak plemena i muškarčeve uloge u njemu, pokazuju njegovu izdržljivost u podnošenju boli, štite od zlih sila, urokljivih očiju ili slično.

Odnosno, ‘dok su odjeća i pokućstvo seljaka poganski, dijete je amoralno, kao i papuanski Indijanac koji tetovira svoju kožu, čamac, vesla, sve čega se dohvati, ali nije kriminalac dok moderan čovjek s tetovažama kažnjenik, latentni kriminalac ili degenerirani aristokrat’.

Lubanja je i svojevrsna interpretacija srednjevjekovne opsesije prolaznošću moralizirajućeg motiva vanitas i memento mori, ili kako nam to govori Leonardo Bruni sa svog groba u firentinskoj crkvi Santa Croce: ‘Ono što si ti, ja sam nekoć bio; ono što sam ja, ti ćeš biti’.

Odnosno, Smrt nam govori kako ‘et in Arcadia ego’. S druge strane je obuzdano suvremeno društvo na vrhuncu proizvodne moći i znakovne besmislenosti”, kaže se o izložbi.

Private Property predstavlja se u okviru serije Ploha/površina//Plane/Surface 4, izložbi u mediju billboarda, Igora Kuduza, Siniše Labrovića, Neli Ružić, Lane Stojičević, Ane Opalić i Vlatke Horvat – tim redoslijedom; autorica programa je Silva Kalčić.

.