Tajne izložbe u zagrebačkim stanovima

Znate za tajne izložbe u zagrebačkim stanovima? Riječ je o novom trendu koji se ”aktivira” tako da na email dobijete obavijest o privatnoj adresi na kojoj se održava izložba, nema informacije u javnosti, niti možete doći nepozvani. Projekt ”Tajne izložbe” su pokrenule tri mlade kustosice Irena Borić, Ivana Hanaček i Ana Kršinić Lozica.

Izložbama se istražuje odnos umjetnosti i cenzure, a osim u Zagrebu, održavat će se i u Maastrichtu i Munchenu, a ostat će tajne sve do zadnje izložbe na kojoj će biti izložena cijela dokumentacija projekta.

Pokretanje projekta je motivirala činjenica da unutar većine umjetničkih institucija u Hrvatskoj njeguju konzervativan pristup umjetnosti, kažu kustosice, zbog čega ne uspijevati držati korak sa suvremenih umjetničkim praksama. Organiziranje izložbi u stanovima također je i neka vrsta stava kojim se poručuje da mladi kustosi mogu raditi na projektima koje smatraju važnima jedino izvan institucija i samoorganizirano.

Glavna tema izložbi je cenzura u umjetnosti poslije 1989. godine. Kako danas funkcionira cenzura, tko cenzurira i zašto, neka su od pitanja koja postavljaju kustosice, a glavna teza na kojoj se temelji projekt jest da se način na koji se cenzura provodi radikalno promijenio u posljednjih dvadeset godina – jako je raširena, ali kamuflirana i gotovo nevidljiva.

Na prvoj se tajnoj izložbi predstavila splitska umjetnica Rafaela Dražić, kojoj je bilo zabranjeno izlaganje u Muzeju grada Splita jer je projektom o intervencijama u javnom gradskom prostoru kritizirala splitskog gradonačelnika Željka Keruma.  Rafaela Dražić je na ”tajnoj izložbi” predstavila ad hoc projekt koji se sastojao od fax mašine, koja je 28. 1., za vrijeme izložbe, bila uključena pa autorica nije mogla kontrolirati (ili cenzurirati) sadržaj koji je izlazio iz sprave, a prethodno je pozvala ljude da sudjeluju tako što će slati citate koji se odnose na imidž, sliku.

Na drugoj tajnoj izložbi, uz nekadašnjeg člana Grupe šestorice, deklariranog anarhistu i veterana cenzure Mladena Stilinovića te umjetnika mlađe generacije Ivana Fiolića, predstavio se i Marko Pašalić. Pašalić je postavio zvučnu instalaciju u dječjoj sobi – uz ciku djece koja se igraju, prostorom se širio zvuk Čopićeve legendarne “Ježeve kućice”, koja je bila izbačena iz obavezne lektire u hrvatskim osnovnim školama.