Živjeti u koži beskućnika
Večeras, 28. listopada u 19 sati, otvorenje je izložbe fotografija “Zašto je Borislav Božić živio život beskućnika” Borislava Božića u Galeriji Garbas u Rijeci, u Užarskoj ulici br. 26. Ulaz na ovu izložbu se plaća tako da svaki posjetitelj donese nešto s ovog popisa: brašno, ulje, tjesteninu, rižu, palentu, konzerve: grah, pelate, grašak, mesni narezak, riblje konzerve, paštete, trajno mlijeko u tetrapaku, sapun, pastu za zube, šampon…
“Družim se s beskućnicima po prihvatilištima. Jedem s njima u Pučkoj kuhinji. Prodajem Ulične svjetiljke. Posjećujem njihova spavališta budimpeštanskih metroa. Ulazim u njihova boravišta napuštenih zgrada. Slušam njihove sudbine. Živim njihov život. Na trenutak zanijemim. Ćutim. Dakle, neka vrst sam njihovog alter ega. Preuzimam njihov identitet. Cijeli proces druženja fotografski dokumentiram i od nastalih fotografija pravim izložbu”, objašnjava autor.
“Zašto? Svi postavljamo ovo pitanje. Koliko ga je korisno postavljati? Jeste. Iz nekoliko razloga jer samim upitom angažiramo sve mentalne, emocionalne i moralne snage da reagiramo da do novih beskućništava ne dođe ili da kod postojećih reagiramo na način ublažavanja nastale situacije. Vrlo često imamo jednodimenzionalnu ili stereotipnu percepciju ovih ljudi. Najčešće iz egoističnih razloga okrećemo glavu od ovakvih sudbina samo da sačuvamo naš uljuljkani, hladni, konformistički duh. Katkada smo bez imalo osjećaja ili nemamo ni malo solidarnog raspoloženja za ovakve situacije koje se dešavaju drugima. Okrećemo se u stranu jer je to netko drugi. Tko su to drugi, pa do jučer su oni bili MI. Koje su to konvencije i standardi po kojima su do jučer beskućnici bili dio nas, nas nevidljive mase, a danas su jako vidljivi. Čega su posljedica beskućnici? Dokumentirajući ovu umjetničku akciju fotografskom slikom komentiram činjenicu da su beskućnici dio stvarnosti u kojoj dominira uloga korporativnog kapitala, samovolja pojedinaca, i politike neosjetljive za sudbinu pojedinca. Nastale fotografije makar malo trebaju odškrinuti razmišljanje o mjerama morala, mjerama socijalnih platformi i mjerama aktualnih svjetskih politika koje dimenzioniraju današnjeg čovjeka. Dakle, u vremenima smo koja izostavljaju u dobroj mjeri humanizam tj. jasnu i nedvosmislenu zaštitu i afirmacija čovjeka. Čovjek, tko je to? Odgovor tražimo kroz kontekst beskućnika u kojem se, dijelom, prelama i zrcali današnje društvo.”
Borislav Božić stekao je zvanje profesora likovne kulture i umjetnosti na Likovnoj Akademiji pri Filozofskom fakultetu u Rijeci. Dugogodišnji je organizator i voditelj Fotokluba Rijeka. Inicijator je mnogih klupskih projekata i izložbi koje realizira s članovima Kluba. Inicijator je i osnivač Galerije Principij, Odbora za mlade te Kluba ljubitelja analogne fotografije. Akcijama i projektima koje pokreće doprinosi svježem i inovativnom pristupu fotografskom radu. Njegov rad poticajno i afirmativno djeluje na fotografsko okruženje. Kao kustos priredio je oko stotinjak izložbi, a u ulozi selektora bio je na više uglednih izložbi. U svojoj umjetničkoj praksi njeguje autorsku fotografiju i grafiku. Sudjeluje na mnogim skupnim izložbama te priređuje niz samostalnih konceptualnih izložbi-projekata koje realizira u javnom prostoru Rijeke (Korzo) ili u galerijima Kortil, Juraj Klović, Muzeju Grada Rijeke…
Izložba ostaje otvorena 29., 30. i 31. listopada, može se razgledati od 10 do 19 sati i u tom vremenu posjetitelji mogu donirati hranu za beskućnike. Prikupljena hrana bit će donirana prihvatilištima za beskućnike u Rijeci.
