Sa zatvaranjem šoping centra umro je i dio mene
Stoljećima su umjetnici slikali mrtve prirode s pokojim osušenim cvijetom, pješčanim satom ili ljudskom lubanjom kao upozorenja na prolaznost i beznačajnost zemaljskih dobara i života. Danas, u vrijeme naprednog konzumerizma, na prolaznost nas podsjeća američki fotograf Nick DiMaio koji dokumentira propadanje trgovačkih centara, restorana brze prehrane i kino dvorana smještenih uz ceste na periferiji grada. Uz fotografije donosi i priče iz njihove povijesti na svom blogu The Caldor Rainbow nazvanom po jednom od omiljenih autorovih trgovačkih centara. Sama logika naziva bloga otkriva autorov nostalgični pristup temi.
Odrastao u devedesetim godinama prošlog stoljeća DiMaio je svoje djetinjstvo i tinejdžerske dane proveo upravo na ovakvim mjestima. Ekonomski i trgovački trendovi koji stoje iza propadanja trgovačkih centara diljem Sjedinjenih država za autora su gubitak dijela osobne povijesti i identiteta. Na njegovim fotografijama dominiraju napušteni prostori, zatvorena vrata, prazna parkirališta i otpali natpisi. Kao i mrtve prirode ove fotografije jasno ukazuju na prolaznost. Međutim, dok je prolaznost života nekada bila vezana uz prirodne fenomene, danas, kao i identiteti, ona se veže uz konzumerizam.
Kako trgovački centri, pa i njihovo propadanje, nisu samo američki fenomen već život odvlače i iz naših gradova na mjesta u periferiji gdje se povijest i identitet kreiraju u roku od par godina. Ove fotografije nas tjeraju na razmišljanje ne samo o prolaznosti, već i o identitetima generacija odraslih u njima, identitetima koji nestaju s promjenama tržišnih trendova.
