795 stabala Horvaćanske ceste

Horvaćanska cesta je jedna od glavnih prometnih arterija jugozapadnog dijela grada, prometna i često bučna … no, nekoliko važnih detalja ju razlikuje od njene glavne konkurentice, Zagrebačke avenije.

Crveni drvored kod tržnice Prečko

Zagrebačka avenija je cesta koja je sagrađena “na silu”, uz upotrebu karte i ravnala prosječena je krajem 40-tih godina 20.stoljeća kroz naselja južne Trešnjevke potpuno ravno i bez ijednog zavoja će vas dovesti iz središnjeg dijela grada direktno na autoput prema Ljubljani. Za razliku od nje, Horvaćanska cesta je cesta s poviješću i sa zavojima. Nastala je u tko zna koje davno doba kao kolni put koji je povezivao sela na jugozapadnom obodu tada još malenoga Zagreba (koji se u to doba još tako nije ni zvao, već je bio podijeljen na Kaptol i Gradec), a pravo prometno značenje dobila je izgradnjom Savskoga mosta, koji je bio prva takva poveznica Zagreba i okolice sa južnim predjelima.

Crveno-ljubičasti ugođaj kod Nečujamske ulice

Horvaćanska cesta je povezivala Savu i sve što je uz nju bilo, od puta prema jugu i kupališta pa do stanice nekadašnjeg konjskog tramvaja, sa selima Horvati i onima iza njih (Jarun, Rudeš, nekadašnje općinsko središte Vrapče …). Istina, to ime je cesta držala samo na svome dijelu do potoka Črnomerca, nakon njega je glavna ulica mijenjala ime u Peščanska, koja i dan-danas postoji, međutim skraćena i bez ikakvog posebnog prometnog značenja.

Javori kod Crkve svetaca posljednjih dana naVrbanima

Javori kod Ulice Hrvatskog sokola

Nasuprot tome, za izgradnje novih naselja južne Trešnjevke, u doba pred Univerzijadu, Horvaćanska cesta je prerasla u pravu modernu prometnicu s tramvajem, drvoredom, pješačkom i biciklističkom stazom … Dosegla je ne samo Jarun, već i Vrbane i Prečko, a njen nastavak, Matetićeva ulica (koju većina stanovnika Prečkoga zove Horvaćanskom ulicom, jer zapravo predstavlja jedan te isti prometni pravac) dosegla je krajnju granicu Trešnjevke i prelijeva se dalje prema izlazu iz grada.

Gusti nasad grabova u Vrbanima

Gusti nasad graba između Ulice hrvatskog sokola i Hrgovića

I, sad smo došli do točke kojom je Horvaćanska cesta zaslužila moje posebne simpatije: drvored. Znate li da se uz Horvaćansku i njen nastavak, Matetićevu ulicu, nalazi ni manje ni više nego 795 stabala? To je, naravno, samo broj stabala koja se nalaze u drvoredu, dakle uz samu cestu … a tu su još stabla koja rastu pokoji metar dalje, s druge strane pješačko-biciklističke staze. neka od njih su posebno zanimljiva:

–stari jablanovi koji rastu ispred Osnovne škole Horvati, druge najstarije škole na Trešnjevci … to je jedan od rijetkih kutaka Horvaćanske ceste koji još odiše starim vremenima,

–hrastovi na uglu Horvaćanske i Selske ceste … ljeti je tu uvijek ugodna hladovina!

–stare bijele topole koje rastu uz Srednjake … još jedno od mjesta koja garantiraju ugodan hlad ljeti,

-uz potok Črnomerec, na mjestu gdje se nekad nalazila mitnica i gdje je Horvaćanska cesta prelazila u Peščansku, nalazi se mlada žalosna vrba koja je nasljednica starog stabla koje se zasigurno sjećalo vremena mitnice (na žalost, stari betonski blokovi ograde su odveženi …),

-još jedna žalosna vrba, ovaj puta kod Vrbana, nedaleko okretišta tramvaja na Jarunu,

–dva stabla pajasena koja neumoljivo prodiru kroz asfalt, jedno iza Petrovaradinska ulice, a drugo kod Tavankutske ulice.

Stablo simo, stablo tamo, stabla žive i umiru, sade se nova i ta brojka od 795 stabala nije stalna i zapravo nam taj točan navod nije ni toliko bitan, koliko red veličine. A bitno je i to da je drvored uz Horvaćansku cestu i jedan od najraznovrsnijih zagrebačkih drvoreda: tu nećete naći klasične drvoredne favorite, stabla divljeg kestena, kao ni nekadašnja najomiljenija stabla za javne prostore, stabla lipe … ali je tu puno javora, grabova, joha i još raznog drugog drveća i cijeli taj drvni mimohod je podijeljen u zgodne male cjeline koje svakom dijelu ceste daju drugačiju osobnost. Toj raznolikosti još treba dodati i vijugav tok ceste koji je potpuno suprotan monotoniji pravocrtnosti nedaleke joj konkurentice, Zagrebačke avenije, i koji ne dozvoljava prebrzu vožnju i bar donekle prigušuje buku … i, eto pravog užitka za šetnju ili vožnju biciklom.

Kruška kod Ulice braće Domany

Obzirom da stanujem na jugozapadu grada i često se služim biciklom, već automatski odabirem najpogodniju biciklističku stazu za svoj pristup centru grada: ako želim juriti najkraćim putem ili me zanimaju reklamni panoi, tada se vozim biciklističkom stazom uz Zagrebačku aveniju. Ako mi je pak do guštanja, prepuštanja mislima, ako sam umoran ili jednostavno taj dan ne toleriram gužvu i buku, tada se odlučujem za stazu uz Horvaćansku cestu. Neki dijelovi su mi zaista prekrasni: recimo između Hrgovića i Ulice Hrvatskog sokola … ili, predio uz japanske višnje, kod Ulice Antona Stipančića.

Šarenilo bukvina lišća kod Lhotkine ulice

Obzirom da nam je jesen već zakucala na vrata i obojala šarenim bojama prve listove, sad imate i razlog više da prođete Horvaćanskom cestom i uživate u njenim bojama. A ako ste u tom spriječeni ili vas možda zanima malo više podataka o spominjanom drvoredu, pogledajte ovaj tekst na blogu “Nepoznati Zagreb”.