Dinamov stadion – u Hrvatskoj ruglo, vani priznat?

Priča oko stadiona u Maksimiru je, kao što dobro znamo, duga, neracionalna i nema joj lakog rješenja, a rezultirala je time da ga se naziva sportskim ruglom s međunarodnom reputacijom. Negativnom, dakako. Taj nekada skladni stadion arhitekta Vladimira Turine krenuo je nepovratno nizbrdo kada je prije trinaest godina počela njegova do danas nedovršena nadogradnja, iako se i ranije, prije Univerzijade, počelo ”eksperimentirati” raznim pregradnjama stadiona. Napomenimo da je Dinamov stadion još 1985. preventivno zaštićen, ali to nije spriječilo gradske vlasti da u drugoj polovici devedesetih godina krenu s projektom preuređenja koji su potpisali arhitekti Branko Kincl i Nikola Filpović. Time je nekada jedno od najznačajnijih i međunarodno nagrađivano ostvarenje hrvatske sportske arhitekture u potpunosti izmijenjeno. Građane je ta investicija do sada stajala čak 500 milijuna kuna, a stadion unatoč tome nije ni blizu završetka.

Branko Kincl je Globusu dao intervju naslovljen ”Pristajem, srušite moj stadion u Maksimiru”, u kojem je komentirao događaje oko svog ili Turininog stadiona u Maksimiru. Kincl, među ostalim, u intervjuu kaže: ”Od početka se krenulo krivo sa zaštitom postojećeg objekta koji je gradio moj profesor Vladimir Turina, a koji ga je potom dosta i mijenjao. Trebalo je sačuvati sjećanje na stari stadion ili očuvati jedan njegov dio kao spomenik arhitekturi 6o-ih. Svi danas ruše i grade nove stadione.” Kincl najvećom nesrećom stadiona smatra što je ”društvo na taj stadion nepojmljivo navalilo”. ”Najveća je nesreća kad jedan objekt postane predmet kolektivne histerije, pa svi imaju svoje ideje i daju vlastite prijedloge”, kaže Kincl.

Nasuprot općeg mijenja u Hrvatskoj, pa i stručnoga, Kincl kaže da je njegov i Filipovićev projekt stadiona vani priznat kroz stručne recenzije i objavljen u stručnim časopisima te da je prošao dvije svjetske izložbe, uz niz pozitivnih kritika. Kincl kaže i da bi stadion do sada već bio završen da smo prošli kandidaturu za Euro 2012. Međutim, potvrđuje i da ne zadovoljava propisane standarde za brzinu punjenja i pražnjenja, kao ni uvjete zaštite od potresa, što se odnosi na istočnu, južnu i staru zapadnu tribinu.

Razloge zbog kojih je stadion postao i opasan – podsjetimo da je nedavno keramička obloga stubišnog zida stadiona pala na radnike – pronalazi u tome što tribine nisu natkrivene. ”Danas padaju pločice, sutra će nešto drugo, koja građevina može izdržati n godina bez krova?”, pita se Kincl. 

Branko Kincl inače u Kabinetu grafike HAZU idući mjesec sprema veliku izložbu svojih radova, među kojima su Kaptol centar, Tenisko igralište na Jabukovcu, ulaz i galerije u Predsjedničkim dvorima, obnova dvorca Kulmer i drugo.