
Da je arhitektica Vanja Ilić zaista kreirala prostor skrojen po mjeri, već smo pisali ovdje, a isto je dokazala pobjedivši u finalu arhitektonskog trijenala u Bukureštu, održanog 27. listopada 2013., gdje je u snažnoj međunarodnoj konkurenciji u kategoriji interijer osvojila prestižnu nagradu.
East Centric Architecture Triennale 2013, s centralnom temom “Trans (ap)parencies”, manifestacija je posvećena srednje i istočnoeuropskoj arhitekturi i kritici. Središnje tema trijenala je izložba T Rans (ap) parencies (kritički osvrt), pisanje eseja (kritički diskurs) i East Centric Arhitext Nagrade. Trijenale je platforma za raspravu i razmjenu iskustava za praktičare, kritičare, studente i širu javnost.
Finalisti su proteklog vikenda predstavljali radove pred žirijem u palači Stribei u središtu Bukurešta, nakon čega su donesene konačne odluke o nagradama. Finaliste i pobjednike svake od šest kategorija od nekoliko stotina pristiglih radova odabrao je međunarodni stručni žiri kojim predsjedao ugledni nizozemski arhitekt Willem Jan Neutelings. Nagrađeni interijer ‘Donassy otvoreni atelier’ publicirali su svi najznačajniji inozemni web portali za arhitekturu i dizajn, a dobitnik je nagrade Bernardo Bernardi, Udruženja hrvatskih arhitekata za najbolji interijer u 2012., kao i posebnog priznanja 47. Zagrebačkog Salona te finalist portala Architizer za Nagradu A+ Award.
Predsjednik žirija arhitekt Willem Jan Neutelings i Vanja Ilić
Projekt interijera ‘Donassy otvoreni atelier’ koncipiran je kao privremeni, fleksibilni izložbeno prodajni prostor za izlaganje radova modne dizajnerice Branke Donassy i drugih gostujućih umjetnika. Postojeći ulični lokal u historicističkoj građevini bačvastog svoda, u zoni između zagrebačkog Donjeg i Gornjeg grada, transformiran je minimalnim sredstvima i bez građevinskih zahvata, tako da se u realizaciji preklapaju mediji arhitekture i mode i tehnike realizacije preuzete iz modnog dizajna, spojene u jedinstvenu konceptualnu cjelinu.
Pobjednički projekt ‘Donassy otvoreni atelier’ koristio je kao primarno sredstvo oblikovanja prostora elastičnu translucentnu tkaninu krojenu i sašivenu prema couture principima, bez podkonstrukcije, montiranu isključivo točkastim sidrenjem u postojeću strukturu, čime je postignuta autonomna voluminozna struktura. Čitav je prostor odjeven u elastičnu opnu koja je istovremeno i sredstvo oblikovanja i sustav za postizanje difuzne i ujednačene rasvjete, ostvarene ovdje fluo cijevima montiranim između postojećeg svoda i translucentne ovojnice. Stalci za odjeću su fleksibilni i mobilni kako bi se osigurala brza transformabilnost prostora. Pravokutna crna ploha od gumiranog platna na pročelju uokviruje ulazna staklena vrata, prekriva oštećenja postojećeg pročelja i markacija je ulaza kao jasna poveznica između dva svijeta, vanjskog i unutarnjeg. Pod je izveden u kontrastu sa svjetlećom opnom interijera, u crno obojenim OSB pločama. Svi tekstilni dijelovi izvedeni su u atelieru Donassy.
Vanja Ilić diplomirala je na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu i aktivno je prisutna na arhitektonskoj sceni od 1998. godine, s nizom realizacija, natječaja, izložbi i projekata iz područja arhitekture, javnog prostora i produkt dizajna. Pored toga, radi i kao docent na FGAG u Splitu na katedri za arhitektonsko projektiranje. U svom radu osvojila je brojne prestižne nagrade među kojima su: godišnja nagrada Vladimir Nazor za 2004, European Architecture Award Luigi Cosenza 2004, treća nagrada 41. Zagrebačkog salona arhitekture, priznanje Piranesi, godišnja nagrada ULUPUH-a, nagrada 36. Zagrebačkog salona arhitekture, posebno priznanje 47. zagrebačkog salona – arhitektura i urbanizam, Nagrada Bernardo Bernardi UHA-e 2012. Architizer Awards, nominacija za nagradu 2012 za najbolji interijer.
Fotografije: Miljenko Bernfest