Najbolje reklame 2012.
Bliži se kraj svijeta, to jest, godine; godine smo mislili reći. A s krajem godine dolaze nam raznorazni osvrti na proteklo razdoblje, što oni na vlastite uspjehe i neuspjehe, što na tuđe. Svatko si uzima za pravo sastavljati neku listu, čak i Djed Božićnjak, a tko smo mi da zaostajemo ili da bar, kao što je običaj, prekriženih ruku stojimo sa strane pa prebiremo po tuđem i kritiziramo.
A da nam se blagdani bliže možda ne bismo ni primijetili da nas na to kako bismo se trebali osjećati, što raditi, kupovati i misliti ne podsjećaju šarene i blistave reklame. Njihovog utjecaja zasigurno ste svjesni, bilo kao korisnik, profesionalac ili žrtva, i, iako vjerojatno većinu vremena na prvi znak prekida televizijskog programa reklamnim porukama brzopotezno povlačite daljinski upravljač i mijenjate program, priznat ćete da se nađe pokoja od koje vam zatitra osmjeh u kutu usana, ako se već i ne odvalite smijati ili čak, a pa ljudi smo, zaridate sklupčani u fotelji. Šalimo se jer znamo da to volite. Ima još ljudi koji puno promišljaju o tome što bi vam se moglo svidjeti, a rade u marketinškim agencijama i, dok se vi pitate kako je moguće da vam u većini slučajeva tako promaše senzibilitet, realnost je takva da se sve zvijezde trebaju posložiti kako bi konačni nešto-sekundni spotić koji vam osvane na ekranu bio intrigantan, vrijedan vaše pažnje ili čak izazvao pozitivnu emociju od koje će se smekšati i uzica na vašoj kesi.
Od trenutka kad tvrtka donese marketinški plan za godinu, pozove kreativne agencije na pitch, ‘naruči’ reklamu ili čak cijelu kampanju za svoj proizvod ili uslugu, pa kreativci smišljaju i kreiraju, svoje ideje prezentiraju klijentu pa se odabrana ideja provlači kroz sito i rešeto mogućnosti i vlastitih projekcija klijenta… pravo je čudo ako, izmoždena i nimalo samoj sebi nalik, kreativna ideja na kraju zaživi u obliku koji će vas na kraju razgaliti.
Da se vratimo na liste s početka priče, online izdanje američkog časopisa Adweek, koji prati zbivanja u reklamnoj industriji, nedavno je objavilo listu 10 najboljih reklama po izboru svojih urednika. Izgarajući od silne težnje da budemo moderni i globalni, ovog ćemo puta potpuno zanemariti domaću scenu, a ni stranu vam nećemo prenijeti u svoj njenoj raskoši, već ćemo se ograničiti na nekolicinu naših favorita jer „tko ima vremena za glupe reklame“.
Krenimo s reklamom za ugledni The Guardiankoji se ovaj puta odrekao svoje uobičajene ozbiljnosti i uštogljenosti i kroz svima znanu priču iz djetinjstva, onu o tri praščića i zlom vuku, dočarava način na koji se određena vijest ili informacija plasira na naslovnice tiskanih i on-line izdanja časopisa stavljajući pritom naglasak na sinergiju svih struktura koje sudjeluju u osvjetljavanju određenog slučaja, a napose na angažman samih čitatelja. Je li vuk naveo praščiće na svoj mlin ili su praščići naveli vuka u svoj lonac? Tko je kriv, tko nevin, a tko bi mogao završiti na blagdanskom stolu, pogledajte u nastavku:
Kako to izgleda kada redatelj igra na emocije muškaraca pogledajte u priči o nestvarnoj Susan Glenn,
http://www.youtube.com/watch?v=YRB0i9-AUQs
a kako izgleda kada redatelj, u ovom slučaju slavni Alejandro Gonzales Inarritu, igra na emocije žena?
Ne morate ništa reći, nakon ovog bi vam vjerojatno dobro došla jedna svježa, orošena...
http://www.youtube.com/watch?v=_GbHpqfv9is
ili barem bijeg u norveške planine.
No, ono od čega ove godine nikako niste mogli pobjeći je skok Felixa Baumgartnera koji ne samo da je skočio s ruba stratosfere, nego se i provukao kroz sve informativne kanale te iskakao iz pašteta i kuhinjskih ormarića. No, ipak draži nam je bio promotivni event za Coca-Colu Zero provučen kroz temu agenta 007:
And now for something completely different. Pogledajte osvježavajuću reklamu u kojoj protagonist nije uspio niti izreći ime proizvoda.
