Od Splita do otoka uvode se hidroavioni

U otvorenom pismu koje je Građanska inicijativa Split (GIST), udruga koja se zalaže za participativno i transparentno upravljanjem gradom, uputila gradonačelniku Splita Ivi Baldasaru zamjera mu proizvoljno i samovoljno upravljanje gradom.

Među improviziranim rješenjima koja gradonačelnik predstavlja, a koja su donesena bez javnog natječaja i javne rasprave, uz Istočnu obalu, Stari plac, Turističku palaču, Hrvojevu ulicu u pismu se našao i projekt koji hidroavione dovodi na Matejušku.

Kao i svi ostali navedeni projekti, i ovaj ulazi u područje stare gradske jezgre i njenih kontaktnih zona koje su pod zaštitom UNESCO-a.

Dok se ne donose Plan upravljanja povijesnom jezgrom Splita, na čijem nacrtu prijedloga rade i članovi udruge GIST, sve intervencije u to područje upitne su ako ne i problematične.

Ali u slučaju hidroaviona nije upitno samo njihovo pristajalište u splitskoj luci, već i medijska kampanja koju kompanija European Costal Airlines provodi već nekoliko godina pokušava uvjeriti građane i nadležne državne institucije kako će od ovog projekta profitirati ne samo investitori već i cijela Hrvatska.

Tako se negdje od 2011. godine u medijima svako malo pojavljuju tekstovi o preporodu koji bi udaljeni otoci mogli doživjeti uvođenjem brzih i efikasnih hidroavionskih linija, često se spominje podrška kancelarke Merkel te pristupačne cijene.

Navedeni broj ljudi koje bi zaposlio ovaj projekt raste iz godine u godinu. U sklopu zagovaranja hidroavionskog prijevoza kompanija je u rujnu otvorila i facebook stranicu pod nazivom European Coastal Airlines na kojoj u jednom od postova pozivaju građane za potporu u ishodovanju potrebnih dozvola te najavljuju prvi let najkasnije u svibnju iduće godine.

Slobodna Dalmacija objavila je razgovor s Klausom Dieterom Martinom, čelnikom kompanije, koji objašnjava kao će hidroavionski prijevoz dramatično poboljšati veze s otocima, naglašavajući da će se veze održavati tokom cijele godine te da će cijene letova biti pristupačne.

Međutim, iz teksta se vidi da bi hidroavioni sa Splitom povezivali isključivo mjesta na otocima koja su i do sada dobro povezana trajektnim linijama te da se pristupačne cijene kreću od 200 do 500 kuna.

S obzirom na trajektnu povezanost te višestruko veće cijene teško je povjerovati da bi lokalno stanovništvo, koje se žali i na previsoke cijene subvencioniranih trajektnih linija, moglo biti ciljana skupina korisnika novog prijevoznika. Premda se govorilo o subvencioniranju i ovog tipa prijevoza te se po komentarima na Facebook stranici vidi da mnogi očekuju da će karte biti subvencionirane, u zadnjem tekstu o tome nije bilo riječi.

Upitali smo i Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture o mogućnostima subvencioniranja koje se ovako očitovalo: “U odnosu na nadležnost Ministarstva, i u odnosu na planirana sredstva, te zakonsko utemeljenje ne planira se nikakvo subvencioniranje hidroavionskog prometa na Jadranu“. Dakle, treba uzeti s rezervom da će hidroavionski prijevoz drastično poboljšati kvalitetu života lokalnog stanovništva, posebno kad se razmotri socijalni sastav i navike lokalnog stanovništva.

Saša Poljanec Borić, s instituta Ivo Pilar, smatra da u povezivanju otoka i obale trajektne veze trebaju imati prioritet: “Hidroavioni nemaju veze s mobilnošću lokalnog stanovništva prema otocima i zato nisu u funkciji razvoja lokalnog prometa. Lokalno stanovništvo je staro, naviklo na trajekt kao komunalnu uslugu sa subvencioniranom cijenom. S obzirom na to da je hrvatska u bitnom otočna država, pitanje održanja trajektnih veza po prihvatljivim cijenama je pitanje nacionalnog identiteta, a ne pitanje budžetskih prioriteta.”

Međutim, novi Prostorni plan Splitsko-dalmatinske županije, koji je usvojen prije dva tjedna, razvoj Županije vidi u turizmu i održivoj energiji te u Plan ucrtava pristajališta hidroaviona. Kako je više puta upravo stari Plan navođen kao prepreka u uvođenju hidroavionskog prijevoza, ovom promjenom hidroavionima je otvoren put na Jadranu.

Ipak, Plan opravdano hidroavione smješta u polje turizma pa iz te perspektive treba sagledati izgradnju pristajališta u lukama te njihov utjecaj na pomorski promet o kojem je također bilo dosta pisanja po medijima.

U više navrata splitski lučki kapetan Boris Matošić usprotivio se uvođenju hidroavionskog prijevoza zbog dodatne gužve koju bi hidroavioni napravili u gradskoj luci.

Na žalost, od usvajanja Prostornog plana kapetan nije bio dostupan da nam pojasni probleme kretanja hidroaviona u luci, ali iz Lučke uprave, koja upravlja istočnim dijelom splitske luke, saznali smo da hidroavioni ne bi utjecali na kretanje trajekata, katamarana i kruzera. Ne bi smetali jer se pristajalište aviona ne planira u dijelu luke kojim oni upravljaju, u kojem se odvija trajektni i putnički promet.

Grad za pristajalište predlaže Matejušku, a uzletno-sletna staza, koja se mora nalaziti 300 metara od obale jer hidroavioni ne smiju glisirati bliže, bila bi smještena zapadno od ulaza u luku, dakle negdje pred Marjanom.

Osim luksuznih jahta iz ACY-jeve marine i sa zapadne obale, taj dio luke i područja pred lukom koriste i građani s svojim malim brodicama te jedriličarski sportski klubovi. Dvadesetak slijetanja i uzlijetanja hidroaviona, koja se predviđaju za ljetnih mjeseci, zasigurno ne bi prošlo bez dodatnih ograničenja kretanja najmanjih korisnika ovog dijela mora.