Papa Štrumf ili Karl Marx?
Plavi čovječuljci s bijelim hlačama i kapicama koji složno žive u svom selu usred šume mnogima predstavljaju idealno društvance, čije je avanture zabavno pratiti. No, za francuskog znanstvenika Antoinea Buénoa Štrumpfovi su crtano utjelovljene najgorih društvenih predrasuda te staljinističke i nacističke ideologije.
Taj francuski znanstvenik u svom djelu “Le Petit Livre Bleu: analyse critique et politique de la société des Schtroumpfs” – “Mala plava knjiga: kritička i politička analiza društva Štrumfova” dekonstruira svoj omiljeni crtić iz djetinjstva te štivo o Štrumfovima čini zabavnim i za odrasle. Barem autor tako doživljava svoju knjigu u kojoj pokazuje da se iza veselog i na prvi pogled savršenog društva Štrumfova kriju totalitarizam, rasizam i mizoginija.
Štrumfovi su se prvi put pojavili u stripu 1958., stvorio ih je belgijski ilustrator Peyo-Pierre Culliford i otada su postali ikone popularne kulture. Buéno tvrdi da je društvo Štrumfova “arhetip totalitarne utopije“. Oni žive u svijetu u kojem se privatnu inicijativu rijetko nagrađuje, u kojem svi zajedno jedu, zajednički grade mostove i kuće, ne poznaju koncept privatnog vlasništva ili novca te rijetko napuštaju svoju sredinu. Jedini vođa društva, Papa Štrumf, uživa apsolutnu moć nad svojim podanicima. Time Buéno potkrepljuje svoje stavove da plavi čovječuljci žive u autonomnom i hijerarhijskom poretku u kojem se veličaju kolektivizam i kult vođe. Nadalje, Buéno ide tako daleko da vizualni identitet Papa Štrumfa, bijelu bradu i crvenu odjeću, dovodi u direktnu vezu s Josefom Staljinom ili Karlom Marxom, a Štrumfetu, jedinu osobu ženskog roda u tom društvu, povezuje s arijevskim idealom plave krvi i kose za kojom žudi cijela muška populacija Štrumfova. Čak se i glavni neprijatelj Štrumfova – Gargamel uklopio u ovu priču. Zlog i pohlepnog alkemičara kojem su Štrumfovi bitan sastojak za dobivanje zlata Buéno vidi kao antisemitsku karikaturu Židova. U epizodi u kojoj neki Štrumfovi nakon što ih ugrize muha postanu crni i bezumni, te postaju prijetnja plavim Štrumfovima nalazi elemente postkolonijalne ideologije i neukusnog rasizma.
Kod obožavatelja Štrumfova Buénova kritička analiza izazvala je burne i neprijateljske reakcije. Iako je autor kritike bio oprezan da ne optuži ilustratora za namjerno umetanje uvredljivih stereotipa, obožavatelji ga optužuju da im je uništio snove i lijepa sjećanja iz djetinjstva. Autor pak smatra da je njegova knjiga prva monografija o Štrumfovima i da analitičkim pristupom temi pokazuje koliko zapravo djela popularne kulture, koliko god nevino izgledaju, mogu reći o našem društvu. Ipak, predlaže čitanje svoje analize u duhu Montyja Pythona. Prema autorovim riječima, govor o totalitarizmu, staljinizmu i nacizmu u kontekstu malih, prijateljskih, nevinih i popularnih Štrumfova treba uzeti kao intelektualnu zabavu, a ne prijetnju sjećanjima iz djetinjstva.
Tonči Kranjčević Batalić
