Skuplje, ekstremnije, opasnije
Službeno je u Igre utrošeno 60 milijardi dolara
Olimpijske su igre ekonomski najveće i najunosnije priredbe zabavljačkog sporta, a ujedno i najznačajniji sportski medij za promociju krupnih internacionalnih korporacija, no spektakl čije je otvaranje za manje od mjesec dana u Sočiju, očito je i u nizu aspekata karikaturalni ekstrem. Crnomorsko ljetovalište sa suptropskom klimom (za vrijeme Igara prosječna će temperatura biti 7 şC), u neposrednoj blizini nekoliko separatističkih žarišta i prema tvrdnjama Čerkeza mjesto genocida njihova naroda, sudeći po vijestima o završnim pripremama najuvjerljivije djeluje kao poligon za vojnu vježbu ili puku političku reprezentaciju moći predsjednika Vladimira Putina čije je omiljeno skijalište baš Krasnaja Poljana gdje će se održati dio natjecanja na otvorenom.
Cijena organizacije – najviša u povijesti i osam puta viša od troška organizacije prethodnih Igara u Vancouveru. Uz to treba pribrojiti i uništavanje gradskih i seoskih naselja kako bi se napravilo mjesta za infrastrukturu, raseljavanje stanovništva, ugrožavanje izgradnjom zaštićenog prirodnog okoliša pod zaštitom UNESCO-a, zabranjivanje “homoseksualne propagande” i općenito trgovanje ljudskim pravima uoči Igara, izvjesnu neodrživost cijelog projekta i optužbe za korupciju te iskorištavanje stranih radnika.
Kavkaska rivijera početkom 20. stoljeća: Zimska Olimpijada na crnomorskom ljetovalištu u blizini separatističkih žarišta
U tom kontekstu, infrastrukturni i arhitektonski projekti i zahvati samo su fizička pojavnost opisanih procesa – megalomanija je sasvim logično rješenje. Pravu cijenu Igara ionako ne možemo odrediti: službeni podaci govore da je potrošeno 60 milijardi dolara, no za analizu odnosa uloženog i zarađenog nema još ni projekcija, a kamo li podataka. Hoće li se postotak stranih turista u Sočiju podići s aktualnih 3% (od 4 milijuna gostiju godišnje), hoće li novoizgrađeni sportski i smještajni objekti naći dovoljno razloga za postojanje u najavljenim funkcijama poslije Igara, hoće li nove ceste, telekomunikacijske mreže, dograđeni aerodrom, luka ili metro imati svoju svrhu u poboljšanju uvjeta života u Sočiju i željeni ekonomski učinak – trenutno se ne može sigurno procijeniti, ali nije vjerojatno. Prema dosadašnjim iskustvima sličnih organizacija i prema suvremenim parametrima kojima se ocjenjuju prirodni i urbani sustavi, prilično je izvjesno da Igre pod Kavkazom neće opravdati ulaganja. Naposljetku, to je projekt, uglavnom zbog položaja, krajnje niske elastičnosti (resilience), izložen nizu nepredvidljivih faktora i u budućnosti trajno ugrožen (ratovima, terorizmom, klimatskim promjenama, prirodnim katastrofama) pa je tako i njegov arhitektonsko-urbanistički izraz u velikoj mjeri neprikladan.
Čim je objavljeno da je Rusija dobila organizaciju Zimskih olimpijskih igara, prionulo se infrastrukturnoj obnovi, počevši od gradnje osam elektrana (!) i nove mreže za prijenos električne energije, čime se njezin kapacitet povećao 2,5 puta. Slijedilo je projektiranje i postavljanje telekomunikacijske mreže, obnavljanje transportnih linija svih vrsta (novi lučki terminal je, primjerice, sposoban prihvatiti kruzer s do 3000 putnika), a nije moglo proći ni bez izgradnje umjetnog “Federalnog otoka” (u obliku Ruske federacije), na kojem će se nalaziti hoteli i uredi. Ako procjenjujemo prema količini prigovora lokalnog stanovništva i stručnjaka, najproblematičnija je kanalizacija, odvodnja i drenaža, jer su cijelo vrijeme gradnje duboko u blatu i na klizištima.
Priprema terena za resort 21. stoljeća
Dva klastera sportskih objekata (obalni i planinski) udaljena su otprilike 50 kilometara, odnosno 30 minuta vlakom. Pretežno zatvorena igrališta nalaze se na Crnom moru, a skijališta, sanjkališta, skakaonice, bob staze… na padinama Krasnaje Poljane. Oba klastera sadrže po jedno olimpijsko selo za natjecatelje.
Olimpijski park, situacija
Centralno sportsko područje na obali je Olimpijski park gdje se nalaze stadion “Fisht”, ledena dvorana “Bolshoi” za hokejaška natjecanja, curling centar te dva zatvorena klizalište (za umjetničko i brzo klizanje); u budućnosti će ga okruživati staza za Veliku nagradu Formule 1 čija će se natjecanja ondje održavati od 2015. godine. Olimpijski je park koncipiran tako da se do svih dvorana od mjesta gdje su smješteni natjecatelji može pješke doći za pet minuta. Uz njega se nalazi kičasti tematski park, s brljotinom raznih pseudostilova i rollercoasterima.
Dvorana za hokej
Dvorana za curling
Dvorana za klizanje
Tematski park
Tematski park
Bolshoi ledena dvorana
Planinski se klaster sastoji od staza za skijaško trčanje i biatlon “Laura”, kompleksa “Rosa Khutor” za alpske discipline, staza za skijaške skokove, bob i sanjke te posebnog terena za snowboard i slobodno skijanje uz, naravno, hotele i prateće sadržaje. Po zahtjevu organizatora građeni su “u lokalnom stilu”, a kao lokalni stil prepoznat je neoklasicizam kroz primjere poput glavnog željezničkog kolodvora iz 1952. godine pa sad možemo gledati neki hibrid sovjetske monumentalne staljinističke arhitekture u suvremenoj interpretaciji. Na Krasnayoj Polyani izgrađen je čitav manji grad s 3000 hotelskih soba i apartmana, a zaista je jedinstveno neukusan i u okoliš uklopljen bez ikakvog razumijevanja. Planirano je da postane centralno rusko skijaško odmaralište.
Hoteli, Krasnaja Poljana
Olimpijski stadion “Fisht” (25.000 – 45.000 gledatelja), inspiriran Fabergéovim jajima, središnji je objekt Olimpijskog parka, orijentiran tako da je na sjevernoj strani otvoren prema skijalištima, a na južnoj prema Crnom moru. Nakon Igara namijenjen je pripremama ruske nogometne reprezentacije, a 2018. ugostit će i Svjetsko nogometno prvenstvo. Projektirali su ga arhitekti s ogromnim iskustvom u izgradnji najpoznatijih svjetskih sportskih borilišta – internacionalni biro Populous, koji od 1996. godine i Olimpijskih igara u Atlanti svake dvije godine ima barem jedan olimpijski projekt. Lijep je, ali generički.
Olimpijski stadion “Fisht” biroa Populous inspiriran je Fabergéovim jajima
Centar Mandarina (ime je odabrano zbog asocijacije na ljeto i osvježenje, a nalazi se u jedinom području gdje ih je u Rusiji moguće uzgajati) u obližnjem obalnom predgrađu Adler dizajnirali su arhitekti još jednog internacionalnog biroa – Jerde – također s međunarodnim iskustvom sa sličnim projektima. Zamislili su ga kao “područje obalnih atrakcija” i “prvi i jedini ruski lifestyle centar na otvorenom”. Sastoji se od deset – trgovima, pješačkim potezima i mostovima povezanih – jednokatnica te 36-metarskog Tornja Mandarina, a uključuje 33.000 kvadrata trgovačko-zabavnih prostora, prostor za multimedijalne vodene, video i laserske predstave (1300 sjedala, valjda će se naći neko i za Milana Bandića), preko 80 trgovina, restorana i kafića… Nalazi se uz veliku pješčanu plažu, a osim što je namijenjen polamilijunskom lokalnom stanovništvu, očekuje se da će centar godišnje ugostiti 2,5 milijuna posjetitelja. Projektanti tvrde da se novoprojektirani dio naselja u njega uklapa u smislu mjerila, tekstura, materijala i prirodnog povezivanja s okolišem te da je podjednako centar stanovanja, koliko i resort, no to je, sudeći po smještaju i oblikovanju, prilično dvojbeno. K tome, radovi kasne i centar još nije gotov.
Centar Mandarina na crnomorskoj obali biro Jerde zamislio je kao “područje obalnih atrakcija”
Olimpijski sveučilišni centar i novi Fakultet za sportski menadžment projektirali su PRP International, a uz ostalo ima i konferencijsku dvoranu sa 750 sjedala, dva hotela (s 4 i 5 zvjezdica), studentski dom i niz pratećih sadržaja. Izgleda kao bilo koji korektan kompleks slične namjene građen u zadnjih tridesetak godina.
Olimpijski sveučilišni centar PRP Internationala izgleda kao bilo koji korektan kompleks slične namjene
Sve su te zgrade i konstrukcije mogle biti bilo gdje na svijetu. Neke su dopadljive, ali beskarakterne i lako zaboravljive, dok je dobar dio novih građevina iscrtan nekim bizarnim i neskladnim arhitektonskim jezikom, i to u vremenu kad je već potvrđeno koliko za sliku nekog grada, ali i turističku privlačnost, znači promišljena arhitektura. Što se tiče kulture odmora koja je postojala do sada, zamijenjena je trajno varijantom koja će po svemu sudeći isključiti dio stanovnika i dosadašnjih gostiju – boravak u Sočiju nakon Igara nužno će biti skuplji i drugačije reguliran. Možda je ovo pokazna vježba za buduće sigurnosne mjere koje će se primjenjivati u svim turističkim naseljima na svijetu, možda test ciljane masovne kontrole elektroničkih komunikacija, a možda, eto, i uspješno stavljanje u pogon turističkog potencijala regije putem izgradnje infrastrukture i smještajnih kapaciteta. Olimpijske igre? Koga briga. Citius, altius, fortius mjere su sad u nekim drugim područjima, a instrumentalizirani sport samo je opravdanje, ne čak ni povod.
Dmitrij Medvedev i Vladimir Putin na skijanju
