Smart city samo za građane s smartphonom
“Gradovi širom svijeta teže postati smart cities – pametni gradovi, ali španjolskom gradiću Santanderu cilj se ostvario” početak je teksta kojim Spiegel započinje priču o projektu SmartSantander. Radi se o projektu Sveučilišta Cantabria na kojem je Luis Muñoz, uz pomoć 9 milijnua Eura iz EU fondova, ovaj mali grad od 180.000 stanovnika učinio prototipom smart city-ja.
Kad se priča o smart city-ju priča se o novom koraku u urbanizmu, koraku koji fizičkoj infrastrukturi grada dodaje onu digitalnu. Pametno upravljanje gradom koje donosi nove odnose građana i uprave te transparentne adminstrativne procese, pametni okoliš koji podrazumijeva čistoću zraka i vode, održivost života u gradu i njegovu kvalitetu, pametna pokretljivost stanovništva i pametna ekonomija koja grad čini tržišno kompatibilnim neki su od pojmova koji se vežu uz ovaj termin. Kako to sprovesti, testira se u ovom španjolskom gradu.
10.000 senzora na 6 km² centra grada ono je što danas Santander čini smart city-jem. Senzori su sakriveni u malim sivim kutijama na uličnoj rasvjeti, prometnim znakovima, zidovima zgrada pa i pod asfaltom parkirališta. Danonoćno bilježe vrijednosti svjetla, tlaka, temperature, vlage, kretanja automobila i ljudi te ih šalju u centar smješten na sveučilištu. Tako nastaju mape buke i zagađenja zraka, prometne gužve i promjena u prometu pri nesrećama. Osim Santandera, u sklopu istog projekta senzori za ispitvanje novih tehnologija postavljeni su i u Beogradu i Pančevu gdje senzori na pojedinim autobusima očitavaju zagađenje zraka, te u Guildfordu i Lübecku.
Potrošnja energije na uličnu rasvjetu i vode na gradske zelene površine smanjena je zahvaljujući senzorima koji određuju koliko je svjetla ili vode uistinu potrebno. Uskoro bi i djelatnici gradske čistoće mogli prazniti samo pune kontejnere, te tako uštediti novac i vrijeme ne zaustavljajući se nepotrebno pred praznima.
Po gore navedenom, model donosi različite oblike uštede za grad, ali to ga ne čini posebno pametnim. U pametnom gradu svaki građanin bi trebao imati pristup informacijama, od dolaska autobusa i kazališnog programa do onih koje se tiču upravljanja gradom. Novi odnosi građana i vlasti, kojim bi se ostvarila suradnja i potakla uključenost građana u upravljanje, trebali bi biti riješeni preko aplikacija za mobitel. Neke bi omogućile svima pristup u dokumente gradskih vlasti te statistike prikupljene sistemom senzora. Druge bi pak prostor javne rasprave prebacili u digitalni svijet te omogućile svima da se uključe u donošenje odluka od važnosti za grad. Točnije, svima koji imaju smartphone jer ostali očigledno nisu dorasli za smart city.
Aplikacija Pace of the City, kojom i sami građani mogu bilježiti podatke o buci i temperaturi, te dobivati informacije od događanjima koja ih zanimaju također omogućuje i prijavu nadležnim službama gradskih problema kao što su rupe u asfaltu i sl. Nadamo se da će s razvojem projekta građani ipak dobiti veće participativne mogućnosti.
