Što nam je donijela 10. Pecha Kucha?

PK- Pecha Kucha ili prezentacije kreativaca, pokazale su se vrlo drage zagrebačkoj publici, koja ih prepunih dvorana razdragane publike, ugošćava već treću godinu. Pecha Kucha je u Zagrebu, u četvrtak, 30.lipnja, ostvarila svoje jubilarno 10. izdanje, predstavljajući u kućnom ambijentu kina Mosor, već isprobanu formulu sa svaki put novim sastojcima: 10 prezentera sa 20 slajdova u 6.40 minuta. Koncept Pecha Kuche nastao je u Tokiju 2003.godine, a od tada se aktivno održava u 418 gradova diljem svijeta, tako da se uz zagrebačku noć, predavanja paralelno odvijaju u još nekoliko svjetskih gradova.

Kao iznenađenje za jubilarno izdanje, organizatori su napravili „sačekušu“ za početak, nimalo umilni zvuk benda Welcomin’ Comittee in Flames, koji su trebali probuditi sve eventualne spavače prije službenog otvorenja. Početak je krenuo u post-kataklizmičnoj viziji društva 21.stoljeća, u izvedbi nadahnutog kemičara Valerija Vrčaka. Profesor organske kemije, dobitnik nagrada Vladimir Prelog, Yale i Florida State, pisac nekoliko znanstvenopopularnih knjiga o prirodi konzumerskog društva, upozorio je što nas očekuje, nastavimo li se ponašati pohlepno. Pohlepa kao glavna motivacijska sila potrošačkog raja, odlično je ilustrirana kroz Vrčakovu tezu o RIBANANI, ribi-banani, genetski modificiranoj hrani koja stalno potiče našu peristaltiku crijeva i „ne dozvoljava nam da čujemo niti pjesnika, a kamoli znanstvenika koji nam ima nešto za reći.“ Reality-check.

Uslijedilo je poetsko predavanje povjesničarke umjetnosti, kustosice i likovne kritičarke  Sandre Križić- Roban, o vlastitim pozicijama o fotografiranju. Usporedno sa trajanjem odlične izložbe Nulta točka značenja u Umjetničkom paviljonu, o nefunkcionalnoj, neprikazivačkoj fotografiji, čiji koncept potpisuje Križić-Roban, bilo je riječi o gledanju izvan okvira, tragu tijela u fotografiji, utjecaju Barthesa i Sebalda na njeno poimanje fotografije, istaknuvši kako svi „vidimo, ali nismo svjesni kako izgleda svijet oko nas“. Dizajnerski blok je otvorio Studio Grupa, koji čine Filip Despot, Tihana Gotovuša i Ivana Pavić, koji su proglašeni najboljim mladim dizajnerima po izboru Elle Dekor-a. Opravdano, domaći produktaši su se dobro ispraksirali u suradnji sa bosanskohercegovačkom tvrtkom Artisan, oblikujući masivno drvo u seriju Basic, a kanije isprobavajući tehnološke dosege i nove forme pomoću CNC stroja. Zvijezda Grupine prezentacije je svakako bila, nadamo se ikona domećeg dizajna, lampa Basic, koju uz lobiranje kod dizajnera, nabavljate za 1200 kn. Simpatični Niko Mihaljević, grafički dizajner, u nedostatku posla i naručitelja, prezentirao je trenutačne osobne preokupacije. Publikaciju kao dokumentaciju Tvornice dugmadi u Zagrebu, konceptualnu kompilaciju knjiga pronađenih na Hreliću i audio-vizualni komad u maniri Cagea, publika je dočekala sa oduševljenjem. Mlada i talentirana umjetnica Nina Kurtela, napravila je izbor iz svog plesno-likovnog rada vodeći bitku sa slajdovima, šarmirajući publiku svojom nepretencioznošću.

Pulska grupa svoj aktivistički pristup prostoru trenutačno testira na netransparentnosti projekta Brijunske rivijere, ističući kako društvo nema pravo na riječ. Projekt Muzil, uredi Pula film festivala, uređenje mosta do Valelunge, samo su neki od njihovih projekta u kojima prostor promataju kroz mapiranje i nužnu kontekstualizaciju. Predavanje su završili sa idejom kako su „rješenja beskonačna, a problem postoji ako je vidljivo samo jedno rješenje“.

Najiščekivaniji muzej godine, a rekli bi skromno, i najbolja galerija domaće suvremene umjetnosti- Lauba, prezentirala je njegova opuštena i sposobna voditeljica Vanja Žanko. O Laubi vrijedi samo reći da je posjetite što prije, ako niste, ili barem još koji put. Animator Veljko Popović prikazao je svoje radikalno promišljanje suvremene animacije, kombinirajući tradicionalne umjetničke tehnike sa 3d kompjuterski generiranim likovima, i na kraju dokazujući kako „sviranje mandoline može biti cool.“

Da vam susjedi od 60+ godina mogu biti trajna inspiracija, glavne zvijezde svih vaših filmova, pokazala je sasvim nadrealnom prezentacijom svojeg rada, udruga UKUS. Ukus za obiteljske situacije, sklonost ka zakulisnim igricama svake obitelji, pokazuju kako su sve sretne obitelji dosadne, a one lagano disfukcionalne, urnebesno zabavne i fascinantne. Set predavanja je završio macho Miran Kurspahić, dokazujući kako je provokacija u vidu vrijeđanja publike, političke nekorektnosti i golotinje na sceni, uvijek dobitna kombinacija. Pecha Kucha, jedva čekamo da uđeš u drugu dekadu!

Fotografije: Domagoj Blažević