Tragom amsterdamske crvene jabuke
Neizostavni motiv svake turističke kampanje Nizozemske jesu tulipani, ali sada vam donosimo priču nakon koje ćete u svakom idućem posjetu Amsterdamu tražiti zdravu, crvenu jabuku. Upravo takva jabuka zaštitni je znak umjetničkog centra de Appel, osnovanog 1975. godine, najdugovječnije institucije neprofitabilnog karaktera u Nizozemskoj. Crvena jabuka logo je koji de Appel koristi od svojih početaka, a nastao je po uzoru na jabuku u dječjoj bojanci gdje je crtež povezan s velikim slovom A (na nizozemskom appel znači jabuka). Iz te veze očitava se i želja centra za vizualnim opismenjavanjem publike.
Prilikom zadnjeg posjeta Amsterdamu prošlog mjeseca, u de Appelu posjetio sam samostalnu izložbu belgijskog autora Svena Augustijnena. Pod nazivom Spectres – Sablasti Augustijnen predstavlja projekt čiji su sastavni dijelovi sustavno nastajali još do 2001. godine. Sam naslov projekta zaziva Derridine Sablasti Marxa – Stanja duga, rad tugovanja i nova Internacionala, djela u kojem se autor, potaknut uvodnom rečenicom Marxova Komunističkog manifesta, osvrće na suvremenost određenu duhovima koji se stalno vraćaju iz povijesti. Preuzevši Derridinu metodologiju ukletosti, Augustijnen interpretira današnju Europu kroz duhove kolonijalizma koji je još opsjedaju. Ispitujući granice između stvarnosti i fikcije, Augustijnen se upušta u “neumjetničke” discipline reportažnog novinarstva te tako nastaju dodaci novinama, eseji, fotografije i dokumentarni filmovi koji su izloženi zajedno s originalnim povijesnim materijalom.
Kroz centralnu temu izložbe, belgijsku kolonijalnu povijest, autor pokazuje da se Europa još ne zna nositi sa sablastima svoje prošlosti, da kolonijalna povijest još uvelike određuje živote Europljana, te posebno utječe na njihov odnos prema ljudima neeuropskog porijekla i prema multikulturalnom društvu, dakle prema svemu što se određuje kao “Drugo”.
Film Spectres iz 2011. godine fokusira se na tamnu stranu kolonijalne povijesti belgijskog Konga s početka 60-ih godina prošlog stoljeća kada se u afričkoj državi odvijao proces dekolonizacije. U ovom dokumentarnom trileru, s Bachovom Pasijom po Ivanu u pozadini, Augustijnen prati Belgijanca Jacquesa Brassinnea de La Buissirea koji istražuje ubojstvo premijera Konga, Patricea Lumumbe koje se dogodilo 1961. godine.
Brassinne, danas 82-godišnjak, u potrazi za istinom je 30 godina s velikom strašću provodio istraživanje događaja iz vremena kada je i sam bio visoki službenik belgijske vlade. Augustijnen ovim filmom donosi delikatan psihološki portret istraživača kojim ukazuje na nemogućnost iznošenja objektivnih povijesnih činjenica po pitanju krivnje, u ovom slučaju o upletenosti belgijske vlade i CIA u ubojstvo Lumumbe, s obzirom na direktnu upletenost istraživača u sam slučaj. Uz film, na izložbi je moguće prolistati i istoimenu knjigu, u sobi namještenoj sa 3 stolice, stolom i biljkama iz Kolonijalnog muzeja u Tervurenu.
Kako su kolonijalni duhovi još prisutni u današnjoj Belgiji Augustijnen je ukazao kroz seriju fotografija pod nazivom Les Demoiselles de Bruxelles, referirajući se na Picassove Les Demoiselles d’Avignon. Fotografije donose portrete prostitutki iz Konga na Avenue Louise u Bruxellesu, ulici koju određuje arhitektura vremena kralja Leopolda II, vladara Konga od 1885. do 1908. godine. Fotografije su popraćene publikacijom koja donosi zanimljive podatke o Leopoldu II kao ovisniku o seksu te psihološki profil tiranina znanstvenika Emilea Mauricea. Izložba uključuje Augustijnenov komentar koji ukazuje na niz povijesnih koincidencija: činjenicu da je Karl Marx napisao Komunistički manifest upravo u Bruxellesu, revoluciju iz 1848. i smrt majke Leopolda II. Augustijnen ovdje pokazuje kako slučajni odnosi povijesnih činjenica i sadašnjosti mogu biti značajni jednako kao i odnosi koji se znanstveno mogu rekonstruirati.
Usvajajući jezik istraživačkog novinarstva te kombinirajući fikciju i stvarnost, znanstveno dokazane povijesne veze i slučajne koincidencije Augustijnen je 2005. godine producirao posebni dodatak belgijskim financijskim novinama De Tijd pod nazivom Panorama. Tu objašnjava kako kolonizacija Konga ima izravan utjecaj na razvoj Europske unije, i uspoređujući zlatne zvijezde na zastavi Europske unije sa zastavom Slobodne države Kongo (jedna zlatna zvijezda na istoj plavoj pozadini) koju je osnovao gore spomenuti Leopold II s ciljem nemilosrdne eksploatacije prirodnih dobara afričke države. Nakon svega predstavljenoga na izložbi, ova povijesna koincidencija navodi na duboko promišljanje o karakteru Europske unije i o ulasku za koji smo se nedavno na referendumu pozitivno odlučili.
Za de Appelove kustose koje predvodi Ann Demeester, vizualna umjetnost predstavlja način razmišljanja koje karakterizira mnogostrukost odgovora na svako pitanje. Tako je ova izložba znakovita za program de Appela koji se uvijek osvrće na društveno-ekonomske i političke stvarnosti, dajući odgovor na iste isključivo kroz umjetnost, tj. kroz osobni interes umjetnika.
Uz regularni program izložbi, performansa i publikacija, od 1994. de Appel organizira i program za profesionlni razvoj kustosa u trajanju od devet mjeseci. Zanimljiva je i činjenica da, bez obzira na stalnu financijsku potporu koju de Appel dobiva od regionalne i lokalne vlasti kao vodeća institucija za suvremenu umjetnost, centar također stvara vlastiti profit koji mu omogućava realizaciju dodatnih aktivnosti i publikacija, te manju ovisnost o potpori vlasti.
Više o svim programima centra pogledajete na njihovoj stranici bogatoj informacijama: de Appel, a kod idućeg posjeta Amsterdamu, prepoznatljiv logo crvene jabuke potražite na novoj adresi, u zgradi tradicionalno zvanoj Zeemanshoop gdje će se de Appel preseliti tijekom ove godine. Gdje još možete pogledati izložbu Spectres Svena Augustijnena ili neki njen segment, pogledajte ovdje.
