Biseri s krupnog otpada
Promatrajući rastuće DIY ili „Uradi sam!“ tržište u Hrvatskoj, u posljednjih je nekoliko godina primjetno da taj trend postaje poprilična opozicija komercijalnoj proizvodnji, a sve više i potrošnji. Posljednje 2-3 godine razne online platforme postale su pravi rudnik zlata za sve koji traže savjete za DIY rješenja, ali su i prezentirale mnoge male manufakture koje su se kvalitetom i kreativnošću izborile za svoje mjesto pod suncem.
Počevši od savjeta za kućne popravke, preko dizajna nakita, namještaja ili odjeće, DIY tržište je trenutačno vrlo perspektivno, a o tome najviše svjedoče online kompanije poput Etsyja koji je u svom izvješću za travanj 2010. prikazao promet od 22,4 milijuna dolara za 1,241.525 prodanih predmeta. DIY je postao kultura za sebe, s jasno definiranim pravilima, etikom poslovanja i načinima oglašavanja.
U Hrvatskoj uglavnom manufakture poput oblikovanja nakita i odjeće postaju hit preko noći, ali pronašli smo zanimljiv projekt koji se odmaknuo i od nosivog i već viđenog oblikovanja. Riječ je o spašavanju odbačenih stolica, fotelja i raznih drugih sjedalica koje su njihovi vlasnici napustili. Ranko i Aleksandra skrivaju se pod imenom che-chair, a da su njihove zaista toliko dopadljive i drugačije, dokazali su na ovogodišenjm Špancirfestu u Varaždinu, gdje su otvorili mali izložbeni prostor. Reakcije prolaznika bile su 100% pozitivne, molili su ih da zauvijek ostanu u Varaždinu.
Bilo da podsjećaju na zlatno doba mladosti, odrastanje, igru, stolice koje nastaju u che-chair studiju nose retronostalgiju s kojom se lako poistovjetiti. Uglavnom je riječ o stolicama s prepoznatljivim dizajnom 70-ih koje su istrošile dušu, tj. opruge i tkaninu, a svojim su novim vlasnicima sada postale puno više od hobija. Počevši od ideje da zajednički stan urede originalnim foteljama, Ranko i Aleksandra su prvo došli u posjed unikatnih obiteljskih fotelja iz 50-ih koje su obično u prodaji bile preskupe. Tada su vam potrebni samo malo mašte, kvalitetna uljana boja i dobar tapetar koji će ideju pretvoriti u stvarnost.
„Ljudi su se definitivno zasitili reklamnih letaka raznih centara, gdje se po akcijskim cijenama posvuda nude identični poluproizvodi. Stolice su nešto drugačije i novo, a totalno je simpatično da se može uklopiti u svaki interijer. Jako su vesele, fotogenične, udobne i čine detalj svakog prostora u kojem se nalaze! Zanimljivo nam je da svaka stolica ima svoje ime (ili po osobi koja nam ju je dala ili po ulici gdje smo je pronašli) i svaka je unikatna. Znači, niti jedna stolica neće biti kopirana po boji ili materijalu. Želimo da svaka ima svog vlasnika i da on ima osjećaj da je ona rađena baš za njega. Bilo da napravimo stolice u paru ili ne, smisao je da svaka može biti zasebna“, ističu Ranko i Aleksandra.
„Većini stolica je zajedničko to da su sve bačene na tavan, u podrum ili na krupni otpad i minute su ih djelile od hidrauličke ruke i nestanka. Trpali smo ih u auto sve dok ne bi više ni igla stala, a ostale koje smo pronalazili skrivali smo po obližnjim gornjogradskim parkovima da, dok jedne vozimo doma, ostanu skrivene kako ih smetlari ne bi pokupili. Jednu smo otkupili od Cigana za dvije limenke Red Bulla (pune), a dosta su ih pronašli prijatelji i spremili za nas.
Stolice iz kvarta u rukama smo nosili u spremište u zgradi. Do mnogih smo, nažalost, zakasnili, pa smo našli samo crte hidrauličke ruke koja ih je par minuta prije ukrcala“, što je kratka povijest svake stolice.
Izložbeni projekti slični onom na Špancirfestu u planu su tijekom rujna na dvije lokacije u Zagrebu, pozvani su na gostovanje u Rijeku, a o svemu više pogledajte na njihovu blogu ili facebook profilu che-chair.
