Ekonomska kriza i samoinicirani projekti odlika su domaćeg dizajna
U zadnje vrijeme, mnoštvo dobrih vijesti dolazi jedino iz područja domaćeg dizajna. Kako pozicionirati hrvatski dizajn u inozemstvu, učiniti ga vidljivim i detektirati njegove gabarite te glavne odlike, bila je zadaća tribine „Hrvatski dizajn u europskom kontekstu“, održane u subotu u MM centru SC-a. Tribina je dio većeg projekta udruge ULAZ (Martina Miholić – vizualna umjetnost (London), Andrej Mećava – arhitektura (London), Irja Šipuš – povijest umjetnosti (Zagreb) i Nina Mia Čikeš- arhitektura (Zagreb))koja ima za cilj promovirati hrvatski dizajn, umjetnost i arhitekturu u Londonu, uz pomoć Veleposlanstva Republike Hrvatske.
Iako su na tribini sudjelovali gosti koji su neposredni akteri booma domaćeg dizajna (Luka Borčić (Trans ID/Studio Borčić), Lana Cavar (www.internationaltypographicalunion.org), Dario Dević (www.dario-dario-dario.com), Lina Kovačević (www.linakovacevic.net) te Branka Ščepanović (modni brand ROBA), nedostajala je pozicija produkt dizajnera i uvida u specifičnosti s kojima se oni susreću. Moderator Marko Golub započeo je s pitanjem o očekivanjima Studija dizajna, koje su njegove mane i na čemu treba raditi: „Studij dizajna treba pružiti puno zdraviju atmosferu za mlade ljude koji su u stanju razviti samoinicirane projekte“, odgovor je Luke Borčića, ali ujedno i indikativno mjesto domaćeg dizajna- samoiniciranost. Opisujući svoje iskustvo studiranja na Gerrit Rietveld Academie u Amsterdamu, Borčić ističe kako se njihov pristup problemu u potpunosti razlikuje od našeg: svaki problem traži individualan pristup, za razliku od seta standardiziranih pravila koja se obično primijenjuju. Takav stav ga je u konačnici naučio da treba imati otvorenost prema projektima i hrabrost da se lakše krene u samoinicirane projekte. Također, ističe interdisciplinarnost kao jednu od glavnih odlika uspješnog projekta.
* Dario Dević – This Project Is Shit
Mnoštvo malih samoiniciranih projekata čini prepoznatljivom domaću scenu koja u spoju sa nezavisnom kulturom pokazuje najbolje rezultate, što dokazuje rad mladog Darija Devića (Dević&Živčić). Suradnja sa Kulturom promjene SC-a i kontekst ekonomske krize potraživali su novi „recesijski dizajn“ i unutar nje je mlada generacija morala reagirati na specifičnu situaciju.
* Lana Cavar / Letci za PM Galeriju
S druge strane, prije desetak godina u vremenu tranzicije, struka dizajera nije bila formirana te je bilo potrebno odrediti se, uspostaviti medijsku vidljivost, plasirati „priču o uspjehu“, objašnjava jedna od glavnih akterica ante-web vremena, Lana Cavar. Upravo je generacija dizajnera koji su diplomirali 90ih postupno utabala put današnjoj situaciji, s pravom možemo reći. Svoju praksu opisuje kao mnogo više orijentiranu u istraživačke procese, nego li u ekstenzivnu produkciju.
* Branka Ščepanović / Roba brand
Područje tekstilne proizvodnje u Hrvatskoj, od početka 90ih je u postupnom nestanku. Rat, privatizacije, loša poslovanja bez vizije i kriza, doveli su do stanja u kojem je izuzetno teško pokrenuti nekakav modni brand, osobito onaj koji je konceptualno napredniji. Kakvo je tržište u kojem se predstavlja brand ROBA Branke Ščepanović, modne dizajnerice za koju moda nema granica? Tu je promocija putem weba izuzetno bitna stavka, no on podrazumijeva konstantno updatanje, dok je u „stvarnom vremenu“ potrebno imati podršku institucija i infrastrukturu kako bi postao konkurentan. Ipak, ističe Branka Ščepanović, riječ je o modi čije ciljano tržište nije neodrživo već zahtjeva stalnu prisutnost u centrima moći.
* Lina Kovačević / A set For Online Romantic Dinner
Lina Kovačević mlada je dizajnerica sa londonskom adresom i korpusom radova između dizajna i novomedijske umjetnosti. Kovačević ističe multimedijalni institut MAMA kao važnu platformu koja ju je oblikovala, kako bi svoja znanja kasnije nadogradila teorijom dizajna na Central St.Martins College of Art & Design. Ističe prednost Hrvatske za mlade dizajnere, jer je u Londonu gotovo nemoguća suradnja sa nezavisnom kulturnom scenom koja se realizira tek nakon dugog niza godina prakse. Također napominje kako u Londonu doista nikoga nije briga za tvoj kontekst ili pozadinu, samo žele vidjeti ono što će ih zadiviti.
* Luka Borčić / koncept za vizualni identitet klupske večeri “Protokol”
Pitanja o tome možemo li estetski odrediti domaći dizajn, mogu li nam u europskom svrstavanju pomoći manifestacije poput Croatian Designers Impact ili Young Balkan Designer; pitanja su koja su potrebna u detektiranju vlastite vrijednosti i vlastitih mana. Da hrvatski dizajn nikada neće moći biti estetki prepoznatljiv, već se treba razvijati kontekstualno, treba se razvijati metodologija koja uči dobrom dizajnu, treba razvijati vizualnu kulturu od najranijih nogu (Hrvatska s 1 satom likovne kulture u školama tjedno, na zadnjem je mjestu u Europi), stav je Luke Borčića. „Možda će nemogućnost resursa u nas iznjedriti nove estetike i metodologiju kako bi se desila specifičnost, a dobar dizajn uzima u obzir kontekst“, nastavlja Borčić.
Nagrade koje konstantno kucaju na vrata našim dizajnerima, složili su se sudionici, nikako nisu mjerodavne i relevantni pokazatelj stanja. Riječ je o industriji nagrada iza kojih stoji ogromna financijska korist.
Konačno, diskusija je završila s hipotetskim pitanjem: Što treba iskomunicirati „najbolje“ koncipirana izložba hrvatskog dizajna (nadolazeća izložba dizajna u veljači u Londonu)? To nikako ne može biti revija dizajna u demokratičnom tonu, već konceptualni pristup koji će detektirati naše specifične probleme i koji će biti prezentirani na način da se od „konzumenata izložbe“ dobije odgovor i reakcija na stanje.
