Hodati u cipelama arhitekta Koolhaasa

Tijekom posljednjih nekoliko godina, na liste trendsetera diljem svijeta upisao se brand United Nude, o kojem smo pisali ovdje. Kolaboracija između arhitekta Rema D. Koolhaasa i Galahada Clarka postala je prepoznatljiva po inovativnom dizajnu cipela, kreativnim kolaboracijama sa arhitektima, modnim dizajnerima, umjetnicima i modnim urednicima. Da je samo nebo granica i da u dizajnu nemaju sputavanja, dokazali su dizajnirajući i namještaj, pa čak i prototip automobila.

*Mobius – koncept

Svaki par United Nude cipela reinterpretacija je određenog arhitektonskog predmeta ili predstavlja istraživanje različitih materijala i boja: prva cipela Mobius, sada i sama ikonički predmet, inspirirana je naslonjačem Barcelona Miesa van der Rohea, a njezinu jedinstvenost predstavlja oblikovanje od jednog komada trake koji formira potplat, petu i gornji dio sandale. Aluminijska uredska stolica  Charelesa i Ray Eames inspirirala ih je u izradi serije Eamz, gdje je salonka kombinirana sa petom koja je detalj stolice, rezultirajući zanimljivim efektom gdje cipela djeluje kao da prkosi sili teži.

United Nude je razvio zanimljiv projekt nazvan Lo Res (Low resolution, smanjivanje 3D rezolucije produkta čime se dobije manje točaka i veće površine u obliku trokuta, omogućuje reinterpretaciju i „reciklažu“ postojećih produkata kao cipela, boca, auta, i dobivanje novog oblika i karatera, dakle novi design), te ostvario zanimljivu suradnju sa modnom kreatoricom Iris van Herpen na limitiranim kolekcijama.
Sa kreativnim direktorom United Nude-a, Remom D. Koolhaasom,  razgovarali smo prilikom otvorenja njihove zagrebačke trgovine.

*Rem D. Koolhaas

Radeći istraživanje za intervju, zaključila sam da vas većina medija vas oslovljava kao „nećaka starchitecta“, svjetki priznatog arhitekta Rema Koolhaasa- tako da ispada da je vaš identitet usko vezan uz njega. To mi se čini poprilično dobrom odskočnom daskom za započeti posao. Kakva su vaša iskustva s time, smeta li vam to danas,  koliko je i je li uopće on utjecao na vas kao dizajnera?

Pa draže mi je da se tako objašnjava, nego da me zamjenjuju s njim. Često puta mi se dogodilo da me novinari zamijene s njim i kažu kako su očekivali starijeg čovjeka, pa im onda moram objašnjavati da postojimo i on i ja- zasebno. Što se tiče njegovog utjecaja, teško je to reći- dolazim iz obitelji arhitekata i dizajnera. Moj otac je također arhitekt, a Rem je njegov bratić. Stoga, mogu reći da sam imao dobro djetinjstvo gdje sam najviše naučio od roditelja, a mislim da od njega u odrastanju ništa nisam naučio jer je uvijek bio jako zaposlen i nikada se nije puno družio s nama. Tek sam studirajući arhitekturu shvatio njegov rad i tada me je počelo zanimati što on radi.

*United Nude Zagreb shop

Možete li mi objasniti što United Nude sve znači, koja je njegova filozofija i za koga su namijenjene vaše kolekcije cipela?

United Nude je započeo sa radom u tijeku konceptualiziranja Mobius cipele, što je meni bilo izuzetno važno. Brand je bio tek posljedica razmišljanja o stvaranju cipele- ona je bila problem za koji je bilo potrebno naći rješenje. United Nude se bavi pomicanjem granica u dizajnu, tehnološki i idejno. Mislim da smo ponudili kvalitetan proizvod kojeg je bilo moguće pretvoriti u brand i sada se širimo na svjetsko tržište.

U prezentiranju cipela, veliku važnost posvećujete uređenju vaših flagship storeova. To me nekako približava total designu. Od kuda dolaze koncepti za njihovo uređenje?

Što se tiče koncepta oko uređenja, shvatili samo da je potrebno pronaći formulu koja će postati vrlo efektna i moći se primjenjivati bilogdje. To možda zna biti malo dosadno, ali kada bi ulazili u uređenje prostora da svaki mora imati drugačiji koncept, to ne bi bilo financijski moguće. Mislim da je naša formula vrlo jednostavna, ali jako efektna. Dakle, jednostavni tamni prostor sa policama u kojima se nalaze proizvodi, unutar kojih se nalaze LED lampice koje mijenjaju svjetlo i naglašavaju cipele. Taj kontrast tamnog prostora i šarenog zida je zapravo brand, a mislim da je dovoljno originalan da se zapamti. Bitno je da kod ljudi stvori nekakvu reakciju, pa bila ona i negativna. Trgovine moraju imati jasan identitet- isto što je činila Prada koja je u prvih dvjesto trgovina imala iste zelene zidove i crno-bijele kockice na podu, pa tako i naši poslovni partneri znaju što mogu očekivati od nas i uz koju cijenu.

Imate li fetiš na stopala? Najdraži par United Nude cipela?

Ne bih se baš nazvao fetišistom, ali priznajem da volim lijepe proporcije. To dolazi i od mog odgoja kada sam sa obitelji išao na izlete gdje bi danima promatrali zgrade, izložbe. Jednom sam bio s djevojkom koja je imala široko stopalo pa kada sam dizajnirao cipelu, nije ju mogla obući. Shvatio sam da ta veza ne bi imala smisla kasnije. Nije da me lijepa stopala uzbuđuju, ali će me ružna sigurno odbiti.

Najdraža cipela se mijenja svakih nekoliko mjeseci, ali Mobius je svakako bila cipela koja mi je promijenila tijek života. Napravio sam model 1999.godine i za ono vrijeme je bila vrlo napredna, a nakon nje sam otvorio svoju tvrtku. Ona poprima formu beskonačnosti jer je izrađena od jednog dijela, a to je bilo dosta kompleksno za napraviti. Ona je i beskonačan izvor ideja za mene.

Koliko je bitno surađivati sa osobom koja zna tradicionalne postolarske tajne, poput vašeg partnera Galahada Clarka?

Nije to toliko bitno, koliko je bitno surađivati sa kvalitetnim tvornicama koje znaju vašu ideju prevesti u stvarnost kako bi dobili udobnost. Ali sve su naše cipele zapravo sasvim drugačije od klasičnog oblika i traže druge tehnologije rada. Tradicionalno postolarstvo gotovo da radi protiv vas. Prije smo radili sa krivim ljudima koji nas nisu razumjeli, a sada shvaćam da je bitno da ste uključeni u sam proces proizvodnje.

*Galahad Clark                                                                           *Rem D. Koolhaas

Negdje sam pročitala da je za  izraditi dobru cipelu potrebno jedna i pol  godina, otprilike koliko je potrebno za gradnju kuće. Kakav je to trend zavladao među arhitektima (Zaha, Gehry) da odjednom dizajniraju cipele?

Može se to i puno brže. Sa Mobiusom nismo znali kako je izvesti pa je trajalo dosta dugo, s obzirom da nikada prije nisam dizajnirao cipelu. Najkompleksnije je napraviti kalup od jednog dijela. Za razvijanje novog modela potrebno nam je oko godinu dana. Ne znam otkud ta želja arhitekata da se bave cipelama, ali Gehryjeve i nisu nešto arhitekturalne, dapače vrlo su staromodne. Zaha je, s druge strane, fetišist za cipele- ima ih mnogo i obožava ih. Otuda i njeno bavljenje dizajnom cipela. Nekada bi gomilu novca potrošila na cipele, a voljela je visoke pete, iako ih sad ne nosi.

Koliko u radu, dizajniranju koristite napredne softvere i suvremene materijale? Mislim konkretno na suradnju sa Iris van Herpen, gdje je ona radila odjeću pomoću 3d printera, a čini mi se da su takve mogućnosti još uvijek ograničene na predmete manjeg mjerila.

U izradi Mobius cipele smo prvi put koristili tehnologiju „rapid prototypinga“, još 2001.godine. U to vijeme u Nizozemskoj je bilo jako teško pronaći nekoga tko je imao laserski skener, i to su sve bili, manje-više, uspješni pokušaji. Danas u uredu dosta koristimo rapid prototyping i imamo laserski skener, ali mislim da je jako bitno iskušavati nove stvari, nove tehnologije. Ne mislim da su one bitnije od manufakture, ali valja imati na umu da je proizvodnja cipela jedan jako lo-tech proces, jer uključuje ljude, ručni rad. Mislim da bi moda morala biti dosta inovativna, trebala bi pomicati granice, baš kako to Iris radi, ali ona je dosta osamljen primjer. U modi se danas mnogo reciklira, a malo eksperimentira. U arhitekturi je slična stvar- još uvijek ne možete isprintati cijelu kuću, ali nadam se da će i to jednom biti moguće.

Ne čini mi sa da se u dizajniranju inspirirate modom i trendovima. Zanimljivo mi je parafraziranje posve modernističkih klasika dizajna u cipelu, kao i koketiranje sa stealth formom. No to često zna prijeći u kič. Kako određujete granicu kiča i dobrog dizajna?

U našem radu nastojimo ne biti pretjerano ozbiljni, nastojimo uključiti igru. Ako koristimo nešto što je klasik u našem dizajnu, dakle i kič, i kombiniramo to sa našom formom- npr. kombinacija klasične salonke sa širokom kockastom petom, tu dolazi do snažnog kontrasta. I to je ono zanimljivo- uzeti stvari koje ne idu zajedno i kombinirati ih. Tada moderno izgleda još modernije, a starinsko još starinskije.  Nekada je toga malo previše odjednom, pa umanjimo doživljaj. Najgori osjećaj je kada nakon nekoliko tjedana dizajniranja shvatimo da nas predmet živcira i da je dosadan. To znači da je i loš dizajn. To nastojimo izbjeći. Ali mislim da radimo dosta dobar posao, kad usporedite sa gomilom dizajnera koji rade totalne gluposti i tek nešto dobro. Mislim da mi radimo mnogo dobrog, ali ponekad izađe i nešto bezveze. Kao dizajner, morate voljeti svoj rad.

Vaš najdraži dizajner i arhitekt?

Mislim da sam sam sebi najdraži dizajner, jer vjerujem u ono što radim. Ipak, nisam si najdraži arhitekt. Kada bih mislio da ostali ljudi mogu napraviti bolje od mene to što radim, to bi bio razlog da se prestanem baviti ovime. Naravno, ima mnogo ljudi koji su jednako dobri i zanimljivi  i mogao bih ih nabrajati unedogled. U arhitekturi volim mnogo drugačijih stvari- ne možete reći tko je bolji: Foster ili Hadid. Tako da mi nitko nije najbolji. Ali klasici uvijek- Mies, Le Corbusier, Niemeyer…

*United Nude Zagreb shop

Više o dizajnersko-arhitektonskom dvojcu United Nude, pogledajte ovdje