Kolonijalni mentalitet za vizualni identitet
Možda vam je promaklo da je Hrvatska obrtnička komora objavila „preuzimanje korporativnog identiteta” njemačke Obrtničke komore, možda vam se to i ne čini naročito zanimljivim, ali domaći dizajneri nisu ni blizu indiferentni prema toj vijesti. S pravom.
Potpisivanjem ugovora o preuzima nju korporativnog identiteta Obrtničke komore Münchena i Bavarske, Hrvatska obrtnička komora dala je jasan i nedvojben odgovor na to kako shvaća dizajn i njegovu ulogu u identitetu jedne institucije. Za onim što je Komora vidjela kao sretno i ekonomično rješenje svoga vizualnog identiteta, ne bi posegnule ni tvrtke puno nižega ranga i skromnijeg budžeta.
Hrvatsko dizajnersko društvo, predvođeno predsjednicom Irom Payer, reagiralo je ocijenivši takav potez krajnje neuobičajenim, neprikladnim i dalekosežno opasnim, osobito posluži li kao uzor i jednoj drugoj hrvatskoj instituciji.
Praksa “preuzimanja vizualnog identiteta” praktički ne postoji, navode dizajneri, a to znaju i u Komori, samo što oni to zovu “početkom novog pristupa identitetu i jedinstvenim primjerom suradnje”. Jedinstven svakako jest, ali samo zbog toga što nikome ne pada na pamet kupovati tuđi identitet, a ako najavljuju novi pristup, znači li to da možemo očekivati da nam npr. Hrvatska turistička zajednica, Croatia Airlines ili možda i Vlada, kada požele promijeniti vizualni identitet, samo prolistaju katalog već postojećih u svijetu i odaberu ono što im se čini ”najzgodnijim”?
”Preuzimanje identiteta u korporativnom sustavu znači ‘kupljeni smo’, a u političkom kontekstu ‘kolonizirani smo’ ili naprosto u oba slučaja – ‘više ne mamo svoj identitet, ne postojimo’, mišljenje je Ire Payer, koja naglašava da se pitanje vizualnog identiteta rješava na jedan način: angažiranjem dizajnera vizualnih komunikacija putem natječaja, po mogućnosti u suradnji sa strukovnim udruženjem.
Obrtnička komora se brani da će i dalje koristiti stari logo koji je domaćeg ”porijekla”, a da će od bavarske komore preuzeti ”samo optimistične boje”. Za to su dali šest tisuća eura, što smatraju odličnom pogodbom s obzirom da su Bavarci izradu svog korporativnog identiteta platili 220 tisuća eura. Mogli su i Bavarci malo uštedjeti da su, recimo, kupili svoj identitet od Francuza, a onda bismo mi – kupovinom iz treće ruke – smanjili troškove za još koju tisuću.
