Sve se može naučiti kroz samostalni rad, samo treba puno više truda i duže traje

Na nedavno održanom festivalu kreativnih komunikacija Sudnji dan, najmlađi kreativac koji se „spasio“ i iz podruma garaže MSU-a kući ponio Orden Sudnjeg dana je 24-godišnji animator i student Grafičkog fakulteta u Zagrebu Alen Vuković.
Alen je nagrađen priznanjem Mlada nada, kategorijom u kojoj su studenti prijavljivali svoje radove nastale unutar nastavnog programa, koji odgovaraju nekoj od kategorija Sudnjeg dana. Alen je pobjedu odnio s projektom odjavne špice za film „Koko i duhovi“ redatelja Daniel Kušana, a špica je ujedno Vukovićev diplomski rad.


*Alen Vuković – pobjednik Sudnjeg dana u kategoriji Mlada Nada

S mladim animatorom, kojeg nakon preživljavanja Sudnjeg dana kao najveća mlada nada  neprestano bombardiraju pitanjima i medijskom pažnjom, popričali smo o njegovoj karijeri, impresijama i planovima za budućnost, pogledajte što nam je rekao:

Kada si se prijavljivao za Sudnji dan, jesi li slutio da bi mogao pobijediti u kategoriji u kojoj će biti najviše prijavljenih?

Da, znao sam jer sam dan prije donio novce žiriju. Ma ne! Zapravo sam surfajući internetom naišao na prijave za ovogodišnji Sudnji dan te sam poslao dva rada. Smatrao sam kako nemam što izgubiti, a netko će tim putem vidjeti moj rad. Kad se prijaviš na neki natječaj uvijek se nadaš, inače se ne bih ni prijavljivao. Znao sam da će se prijaviti hrpa studenata među kojima će sigurno biti i onih sa odličnim radovima. Posebno sam sretan jer su oba moja rada bila u finalu!

Što misliš o ovakvom konceptu „suđenja“ kreativcima, jesi li se možda i lani prijavio u kategoriji Mlada nada?

To je super stvar i festivala poput Sudnjeg dana bi trebalo biti i više. Mladima trebaju takva događanja gdje će moći pokazati svoje radove i na taj način se “izreklamirati” da ih netko primijeti. Lani se nisam prijavljivao na Sudnji dan jer sam za event saznao malo prekasno, došao sam samo vidjeti dobitnike.

Čime se baviš kad ne radiš završne špice za dječje filmove?

Završavam studij na Grafičkom fakultetu. Odjavna špica za film „Koko i duhovi“ je dio mog diplomskog rada koji se bavi analizom najavnih i odjavnih špica za filmove. Pokušavam naučiti češki i možda otići na prijemni na studij animacije FAMU u Pragu. Radim na svom prvom animiranom filmu, trenutno sam završio sa pisanjem scenarija i izradom storyboarda pa me čeka još puno posla. Radni naziv filma je “Charon” i trajat će oko 3 minute. To je priča o materijalizmu ispričana kroz grčki mit o Haronu (engl.Charon) – liku koji prevozi duše preminulih preko rijeke Aheron u Had. Kombinirat ću 2D i 3D računalnu animaciju.


*Charon i Lik su likovni predlošci za animirani film radnog naziva “Charon”

Animirane najave za Cartoon Network koje se mogu vidjeti na tvom vimeo profilu su produkt prave suradnje ili…?

Nisu u Cartoon Networku nikad čuli za mene  (Nisu još! op.a.) To je zapravo bio projekt iz kolegija “Pokretna grafika“, na kojem smo imali zadatak odabrati jedan TV kanal i napraviti “bumper” iliti najavu u trajanju od 30 sekundi. Na projektu sam radio s kolegicom Petrom Slobodnjak te smo odlučili napraviti dvije kratke animacije. Cilj je bio odmaknuti se od sadašnjeg stila tog kanala i napraviti jednostavnu i zabavnu animaciju. Likovi su dvije nestašne ovce koje predstavljaju različitost, a zajedno čine logo Cartoon Networka.

Cartoon Network – Ovce from Alen Vukovic on Vimeo.

Kako je došlo do suradnje na filmu Koko i duhovi, jeu li te autori pronašli po nekim prethodnim radovima?

Uz faks preko student servisa radim u studiju 3D2D Animatori. Studio se bavi izradom TV reklama i animiranih filmova. Trenutno imaju u produkciji 3 animirana filma: “Otok” Saše Budimira u 3D tehnici, “Mačka” Gorana Stojnića u tehnici ulja na staklu i lutka film “Arktički pirati” Davida Peroša – Bonnota. Producentica Ankica Jurić Tilić i redatelj filma Koko i duhovi Daniel Kušan su imali ideju napraviti animiranu odjavnu špicu i stupili su u kontakt sa Komarcem – direktorom i producentom 3D2D Animatora.

Ideja je bila da će se kroz odjavnu špicu gledatelje prisjetiti najvažnijih događaja u filmu. Booboo Tannenbaum je ilustrirala, Dinko Appelt je muzicirao, a ja sam animirao. Mogu reći da je bilo zabavno raditi s tom ekipom i htio bih im se zahvaliti što su mi ujedno omogućili da odjavna špica za film Koko i duhovi bude dio mog diplomskog rada.

Koko i duhovi – odjavna špica from Alen Vukovic on Vimeo.

Kakvo je tvoje viđenje hrvatske filmske industrije iz perspektive dizajnera i animatora, posvećuje li se inače dovoljno pažnje „vizualnom identitetu filma“?

Čekajte da dovršim diplomski pa ću vam odgovoriti na to pitanje. /:)/

Zagreb je međunarodno poznat po svojoj školi animacije, ima li ona danas utjecaja na mlade ilustratore?

Pa vjerojatno na neke ima. Kad se govori o Zagrebačkoj školi animacije svi se vraćaju u prošlost kad su se radili kvalitetni animirani filmovi. Ne znam koliko ljudi danas inspirira ta ista škola animacije.

Paper/Scissors from Alen Vukovic on Vimeo.

Mogu li mladi kreativci koji nemaju formalno obrazovanje uspjeti u onom što rade ili je „adekvatan“ fakultet ipak prednost?

Škole su dobre jer na jednom mjestu imate hrpu korisnih informacija i ljude koji vam mogu pokazati. Naravno, ukoliko studirate ono što vas zanima. Tijekom svojeg obrazovanja sam prolazio kroz sustav koji je tehnički orijentiran.  O animaciji sam morao učiti sam. Prvi korak bio je kupiti knjigu o anatomiji, pa sam onda počeo malo crtati, pa tek onda proučavati pokret i po internetu tražiti materijale o animaciji. Sve se može naučiti kroz samostalni rad, samo treba puno više truda i duže traje.

Koje tehnike odnosno vrste animacija primjenjuješ u svojim radovima?

Do sad sam radio samo 3D i 2D računalnu animaciju.

Moraju li danas mladi dizajneri biti korak ispred fakulteta, jesi li vještine koje primjenjuješ u svojim videima naučio na faksu ili van njega?

Neke stvari koje sam naučio na fakultetu su mi dobro došle kod animacije. Posebno su bili korisni kolegiji poput fotografije i pokretne grafike. Ali najčešće se uči čeprkajući po netu.

Jesi li imao već neke kontakte poslije dodijele nagrada, može li ti orden Sudnjeg dana donijeti posao?

Ne i mislim da ne. To su odgovori 🙂 Mislim da je najbitnije imati kvalitetne radove. Naravno da priznanja i nagrade pomažu u tom procesu, ali to nije primarna stvar zbog koje se dobiva posao.

Kako u svom radu uspijevaš pomiriti vlastiti izričaj s komercijalnim aspektom, ostaje li prostora za „potpis“?

Mislim da to najviše ovisi o klijentu. Bilo bi idealno kada bi klijent prepustio dizajneru/animatoru da napravi svoj dio posla onako kako misli da je najbolje. Čest problem su kratki rokovi u kojima treba odraditi posao, napraviti animaciju. Klijenti se često stavljaju u ulogu apsolutnog vladara i nerijetko svojim zahtjevima degradiraju rad. Odjavna špica za film Koko i duhovi je primjer kada klijent daje slobodu umjetniku i u tom slučaju dobije proizvod s kojim su svi zadovoljni.

Uz Orden Sudnjeg dana dobio si i jedinstvenu priliku sudjelovanja na Dutch Design Weeku, brojiš li dane do odlaska?

Da! Nisam nikad bio u Nizozemskoj i mislim da će mi vrijeme u Eindhovenu proletjeti! Tamo ću biti od 24. do 29. listopada kao reporter Sudnjeg dana. Zadatak mi je da tijekom boravka u Nizozemskoj prenosim svoje dojmove na facebook i twitter stranice Sudnjeg Dana, pa svakako tamo pratite kako će biti. Još jednom bih se želio zahvaliti Sudnjem danu i Veleposlanstvu Kraljevine Nizozemske što su mi omogućili odlazak na ovogodišnji Dutch Design Week.


*Nizozemska veleposlanica Stella Ronner-Grubačić i Alen Vuković na dodjeli nagrada Sudnjeg dana

*fotografije: Ivan Dorotić za Sudnji dan