Obnovljen zagrebački modernistički dragulj
Fontana “Kozmički ciklus vode”, jedna od najosebujnijih zagrebačkih povijesnih fontana, u cijelosti je obnovljena i nakon puno godina ponovo radi. Istovremeno je obnovljen i uređen i čitav tzv. “vrt za odrasle” na Trgu Petra Krešimira IV. u sklopu kojega se fontana i nalazi.
Zadnju inicijativu za obnovu povijesne fontane pokrenula je platforma 1POSTOZAGRAD.
Vrt za odrasle dio je većeg javnog parka koji se smatra jednom od ponajboljih modernističkih krajobraznih cjelina ne samo u Zagrebu, već i u Hrvatskoj.
Park je izveden temeljem prvog javnog krajobraznog natječaja u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji, po projektu Cirila Jegliča, a otvoren je 1938. godine.
Riječima Darje Radović Mahečić, autorice knjige “Moderna arhitektura u Hrvatskoj 1930-ih”: “Negativni čimbenik presijecanja trga novom gradskom prometnicom projektant je transformirao u kreativni i oblikovni impuls, te osmislio perivoj dualnog karaktera s dvije različite perivojne cjeline individualnih obilježja. Veću cjelinu osmislio je kao pejzažno-organski oblikovan perivoj, dok je sjevernu, manju cjelinu ortogonalno-geometrijski raščlanio na tri osnovna dijela: cvjetni vrt za odrasle, parterni vrt i dječje igralište.“
Projektantu nije samo ta dijagonalna ulica (kneza Višeslava), poslužila kao kreativni poticaj, već je to dijelom bila i sama arhitektura zgrada koje park obrubljuju. Tako se dogodila i jedna od rijetkih situacija u gradu gdje oblikovanje krajobraza prati arhitektonski detalj simetrične kompozicije zgrade i to vrlo uspješno.
Ulazni trijem u nekadašnju Trgovačku akademiju, autora arhitekta Zvonimira Vrkljana, danas sjedište Ministarstva obrane (koje dugoročno svakako treba izmjestiti, a objekt vratiti obrazovnoj funkciji), preslikan je točno ispred njega u vidu malog zelenog partera s ružičnjakom i Kršinićevom skulpturom “Njegovateljica ruža”.
Niz takvih mikrourbanističkih rješenja samo potvrđuju projekt kao jedan od najvažnijih parkova u Zagrebu, koji se aktualnom obnovom jednoga njegovog dijela približava punome sjaju.
No, pri inače korektnoj obnovi parka, ipak treba ukazati na jedan problem koji se nije smio dogoditi. Naime, vrt za odrasle je dobio novu rasvjetu u vidu četiri rasvjetna stupa. Ti historicistički stupovi povijesni su falsifikat i nešto čemu nipošto nije mjesto u modernističkom parku.
Kada se u obzir uzme i da park uživa status spomenika kulture, posve je nejasno na temelju čega su tamo postavljeni. Rasvjetu, kao prihvatljivu nadogradnju parka, odnosno potrebu proizašlu iz zahtjeva vremena, trebalo je rješavati nižim, suvremeno i decentno oblikovanim rasvjetnim tijelima. Taj tip rasvjete bi ujedno i kvalitetnije riješio problem noćnog svjetla i to tako da doprinosi intimi javnog prostora, a da ne uskraćuje u svojoj utilitarnoj funkciji.
Drugi problematični moment je najavljeno zatvaranje parka noću, svakodnevno u 22 sata do 8 ujutro, što je dijelom i u suprotnosti s njegovom ulogom “vrta za odrasle”. Ne bi trebalo biti prepreka kada neki ljubavni par poželi npr. u ljetnim mjesecima sjediti u tome parku u ponoć.
Danas vrt više nema ribice i vodeno raslinje koje se nekad sezonski unosilo u parkić onda kad je čitav park imao i svog čuvara, a u slučaju da sve to ponovo dobije, noćno zaključavanje bilo bi posve opravdano. Sada kada svega toga nema, zaključavanje se ipak čini kao nepotrebno, iako je bojazan od vandalizma uvijek prisutna, a umanjuje ju obližnje osiguranje Ministarstva obrane.
U procesu zagovaranja potrebe obnove sada ponovo funkcionalne fontane, opetovano je isticano da fontana u zamišljenoj ulozi afirmira ukupnu vrijednost parka, te značajno doprinosi mjestu. Utoliko je i činjenica da je element vode godinama nije bio prisutan u vrtu i parku u doba godine kada to vremenske prilike dopuštaju, bilo i narušavanje izvornog koncepta krajobraznog rješenja parka koje je prvotno uključivalo čak dva bazena s vodom.
Uz ovaj manji kao dio fontane, veći plitki bazen s vodom nekad je postojao i u okviru tamošnjeg dječjeg igrališta, inače prvog dječjeg igrališta u Zagrebu. Voda kao element javnog prostora grada općenito ima izuzetnu ulogu, i to ne samo u poboljšanju ambijentalnih i boravišnih kvaliteta mjesta, već i kao pojilište za ptice i druge životinje.
Činjenica da fontana “Kozmički ciklus vode” nakon niz godina ponovo radi te da je vrt obnovljen svakako je pohvalna, a to je i najvažnije jer se radi i o dijelu zagrebačke, hrvatske i europske kulturne baštine.
Pritom je važnost cjeline parka na Krešimirovom trgu još veća kada se uzme u obzir da se pri oblikovanju novih zagrebačkih parkova u vremenu kada je taj park realiziran pa sve do danas, u Zagrebu nije ponovila projektantska ingenioznost i kreativnost spojena sa zahtjevima i kriterijima naručitelja, naime Grada. Zato je još važnije ne samo čuvati taj park, već i ukazivati na njegove iznimne dosege, koji su i odraz društva i vremena koje ih je stvorilo.
Uz spomenute probleme s nekima od detalja koji su lako ispravljivi, obnova fontane i vrta tu ne bi trebala stati. S jedne strane tu je cjelina parka koja traži daljnje približavanje svom izvornom rješenju, a s druge tu je i obnova drugih sličnih malih parkova. Primjerice, obližnji parkić s fontanom na uglu Držićeve i Radničke, djelo krajobraznog arhitekta Zvonimira Frölicha, koji je vrlo zapušten i traži tek nezahtjevne intervencije i sitne nadogradnje.
Foto: Saša Šimpraga
Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
