Pula – otvoreni grad

Projekt “Otvoreni grad” pokreće se u Društvu arhitekata Istre (DAI-SAI) prema ideji i koncepciji arhitektice Brede Bizjak s ciljem podizanja svijesti o javnom prostoru i mentalitetu grada. U sklopu Dana arhitekture u Istri 2015 (od 13. studenog do 19. prosinca 2015.), manifestacije sastavljene od različitih događanja vezanih za teme arhitekture i urbanizma, 14. studenog 2015. održala se i vođena šetnja odabranim lokacijama javnih prostora Pule koju je vodila autorica projekta povodom najave inicijative “Otvoreni grad”. Osnutak projekta može se pogledati na Godišnjoj izložbi projekata i realizacije članova Društva arhitekata Istre 2015 u MMC Luka u Puli do 19. prosinca 2015.

O projektu “Otvoreni grad” i vođenoj šetnji gradom u nastavku piše autorica projekta arhitektica Breda Bizjak.

0

Karta odabranih lokacija intervencija u javnom prostoru: 1. Pulska riva, 2. Nalazište amfora, 3. Gradski vrt (ul. Castropola), 4. Krov Kaštel (ul. Castropola), 5. Novo kazalište (Danteov trg), 6. Kuća bez krova (ul. Hermana Dalmatina), 7. Ex kino “Beograd” (Giardini ul.), 8. Terasa tržnica (robna kuća Pula) i 9. Park Monte Zaro

01

Pulska Riva, originalna fotografija: Neva Bizjak

 

Motivirana trenutnom situacijom koja neminovno implicira stagnaciju i degradaciju, sve veću privatizaciju javnog prostora te nemogućnost formalnog učestvovanja u kvalitativnim promjenama istog, ovim akcijama želim potaknuti razmišljanje, raspravu i rad na projektima u postojećim javnim prostorima povijesne jezgre grada Pule. Upozoriti na “nevidljive”, zapuštene i neiskorištene gradske prostore te istražiti i ostvariti mogućnosti za njihovo korištenje za potrebe građana i ponovnu revalorizaciju.

02

Nalazište amfora, originalna fotografija: Saša Pančić

 

To je dugoročan projekt kultivacije javnih površina kojim se razvija metoda oživljavanja i uređenja degradiranih prostora u urbanim sredinama. Pri tom je naglašena uzajamna suradnja stručnjaka iz različitih područja kulture, likovne umjetnosti te uređenja prostora. Akcijama u prostoru želi se unaprijediti susjedstvo, omogućiti prijatne prostore za druženje, igru i rad na otvorenom te tako utjecati na urbanu transformaciju.

03

Krov Kaštel, originalna fotografija: Neva Bizjak

 

04

Gradski vrt, originalna fotografija: Saša Pančić

 

Devet postojećih lokacija u javnom prostoru povijesne jezgre grada odabrano je kako bi se kroz autorske radove kolektiva odnosno pozvanih autora ti prostori redefinirali i aktivirali. Materijalne i nematerijalne akcije privremenog karaktera manifestirat će se kao niz prostora-događaja kroz performativne, umjetničke, dizajnerske te arhitektonske intervencije. Kroz projekt istražit će se različite tehnike i metode korištenja prostora i njihove reaktivacije odnosno “ponovnog isčitavanja” /re-mapping/ prostora grada.

 

05

Novo kazalište, originalna fotografija: Saša Pančić

 

06

Kuća bez krova / originalna fotografija: Saša Pančić

 

Strategija “malih koraka” sveobuhvatna je ideja, ali istovremeno i praktičan alat za unapređenje susjedstva i grada te se može razumjeti kao jedan od potentnijih koncepata urbane transformacije. Sitne urbane intervencije ostvariti će se kroz specifičnu metodologiju rada, a sve bi ih mogli svrstati pod koncept “stvaranja mjesta” (placemaking). Lokacije intervencija ciljano su odabrane u postojećim zapuštenim ili nedefiniranim prostorima u javnom odnosno privatnom vlasništvu, a namjenski i sadržajno možemo ih svesti na tematske sklopove: obala, trg, vrt, park, krov, zgrada.

07

Ex kino “Beograd” , originalna fotografija: Saša Pančić

Projektom se istražuje javni, polujavni i privatni prostor te moguće međusobne interakcije koje možemo označiti terminima poput “privatni javno dostupan prostor” i koje je njegovo značenje u urbanom kontekstu uređenom na tematski način, na određeno vrijeme. Istražit će se i “prostor – događaj” (event space) sagledan kroz prizmu urbanih događaja – kulturnih aktivnosti i kulture slobodnog vremena te na koje načine manifestacije u kulturi pomažu gradovima da postanu dinamičnija mjesta, poželjnija za život.

08

Terasa Tržnica, originalna fotografija: Neva Bizjak

Privremeni karakter intervencija naglašen je zbog provedivosti i stvarnih uvjeta njihovih realizacija s obzirom na vlasničke strukture postojećih prostora te financijskih mogućnosti projekta koje u potpunosti zavise od samostalno pridobljenih sredstava i onih namijenjenih udruzi za taj projekt.

09

Park Monte Zaro, originalna fotografija: Saša Pančić

Šetnji odabranim lokacijama predviđenim za intervencije odazvali su se građani različitih generacija i profesija sa zajedničkim interesom da se uključe u projekt i na bilo koji način pomognu kolektivu koji će se organizirati za realizaciju projekta “Otvoreni grad”. Prisjećajući se povijesti nastanka i sudbina pojedinih mjesta i zgrada, građani su posjetili prostore koji postoje u njihovoj neposrednoj blizini, a zapravo ne postoje u njihovoj mentalnoj slici grada kao javni prostori s kojima se mogu identificirati.

010

Šetnja – Riva, fotografija: Neven Lazarević

Šetnju smo započeli okupljanjem na Rivi (1), obali u povijesnoj jezgri grada oduzetoj građanima na koju čekaju već desetljećima. U Kandlerovoj ulici, na ulazu u stari grad, posjetili smo najveće svjetsko arheološko nalazište amfora (2) uz ostatke srednjevjekovne crkve Sv. Teodora, rimske vile bogate mozaicima te niz drugih vrijednih ostataka. Zbog nedostatka jasne vizije o prostoru, lokalitetu formalno slijedi zatrpavanje nalazišta.

011

Šetnja – uspon na Kaštel, fotografija: Neven Lazarević

Nakon kratkog uspona, na središnjem gradskom brežuljku Kaštel, sačekala nas je austrougarska vila Petrinelli (3), mali arhitektonski biser sa ravnim krovom, privatni prostor koji bi na trenutak mogao postati javni te omogućiti građanima pristup i jedan od najljepših pogleda na pulski zaljev.

012

Šetnja – Krov Kaštel, fotografija: Neva Bizjak

Podno brežuljka kod crkve Sv. Franje smješten je gradski vrt omeđen zidovima (4). Prazna parcela usred gusto pozidanog gradskog središta kao stvorena je za urbani piknik ili proslavu nečijeg rođendana. Na Danteovom trgu pokraj nekadašnjeg Novog kazališta (Teatro Nuovo) stoji neiskorišten objekt (5) u privatnom vlasništvu. Možda bi ovu zgradu mogle koristiti udruge za kazališne ili plesne predstave, budući da u gradu postoji samo jedno kazalište? Kuća bez krova (6) u susjednoj ulici Hermana Dalmatina stoji u stambenom nizu još samo sa zidovima koji okružuju nastali atrij. Zgrade su to koje čekaju na događaj, ljudsku aktivnost, protok ljudi.

013

Šetnja – Gradski vrt, fotografija: Neva Bizjak

014

Šetnja – Ex kino “Beograd”, fotografija: Neva Bizjak

Sljedeća točka bila je zgrada nekadašnjeg kina “Beograd” (7) na Giardinima, koja danas služi privatnom vlasniku u funkciji garaže. Dirnuti prizorom ogoljene dvorane s još uvijek namještenim projekcijskim platnom i dekorativnim svijetlećim tijelima na zidovima ove nekada slavne kinematografske dvorane, šetnju smo završili na glavnoj gradskoj tržnici, na terasi nekadašnjeg restorana robne kuće Pula (8). Dostupna preko stepeništa neposredno s partera tržnice predstavlja idealnu dnevnu sobu iznad gradske vreve, s pogledom među krošnje divljeg kestena.

015

Šetnja – Terasa Tržnica, fotografija: Neva Bizjak

016

Šetnja – Terasa Tržnica, fotografija: Neva Bizjak

 

O javnom čovjeku u javnom prostoru. Svjedoci smo nestanka javnog čovjeka i brisanju živog javnog prostora, neravnoteži između privatnog i javnog života, sve većeg lokalizma i lokalne autonomije. Richard Sennett u svojoj knjizi “Nestanak javnog čovjeka” koristi s time povezan termin “intimne tiranije”. Sve to zajedno vodi ka potpunoj personalizaciji prostora, na globalnom i lokalnom nivou.

Suvremeni javni prostor može poprimiti bilo koji oblik. Bilo da su smjelo ili suptilno uređeni, privremeni ili stalni, s jednostavnom klupom ili intrigantnom instalacijom, ova društveno inicirana mjesta na svjež način potiču interakcije u urbanom okruženju. Čin oživljavanja javnih površina suprotstavlja se trendu privatizacije. Umjesto toga, svaka atraktivna i maštovita nova prilika da se posreduje u suvremenom predjelu vraća nas u oblast javnih prostora.

Gradski javni prostori su prostori koji jedini mogu pružiti potpuno okruženje za stvaranje formalnih i neformalnih mreža, uključujući neophodnu kulturnu klimu – potrebu za eksperimentiranjem i probijanjem granica. Važno je uspostaviti vezu između stručnog procesa planiranja i svakodnevnog života. Grad je mjesto dostupnosti. Proturječnosti mogu koegzistirati.

Javni prostor je mnogo više no geometrijski, kartezijanski, fizički okvir. To je subjektivno mjesto koje je definirano činjenicom da živimo u zajednici, da smo svjesni sebe i da poštujemo druge. Javni prostor počiva u građanskoj svijesti ljudi.

Pravo na grad je zato mnogo više nego pravo na individualni pristup resursima koje grad sadrži: to je pravo da mijenjamo sebe mijenjajući grad prema vlastitim željama. To je više kolektivno nego individualno pravo, zato što mijenjanje grada nedvosmisleno zavisi od ostvarivanja kolektivne moći nad procesima urbanizacije. Sloboda da iznova stvaramo sebe i naše gradove, rekao bih, jedno je od najdragocjenijih, a ujedno i najzapostavljenijih ljudskih prava” (David Harvey, “Pravo na grad”).

 

Ovim putem pozivaju se stručnjaci iz područja arhitekture, umjetnosti, dizajna, sociologije, povijesti umjetnosti i drugih srodnih područja koje bi interesirao rad na projektu da se jave na adresu: dai-sai@dai-sai.hr.

 

Ideja i koncepcija projekta: Breda Bizjak
Krovna organizacija: Društvo arhitekata Istre (DAI-SAI)
Autori originalnih fotografija: Neva Bizjak, Saša Pančić