Najveća podzemna galerija na svijetu
Povratak na radno mjesto nakon blagdanskog kreativnog spajanja neradnih dana zadaje vam glavobolju? I sama pomisao na jutarnje gužve u prometu i javnom prijevozu izaziva frustraciju? Da ste slučajno locirani u glavnom gradu Švedske, vjerojatno bi početni šok i nuspojave bili puno blaži. Naime, deseci tisuća stanovnika Stockholma, koji dnevno koriste javni prijevoz da bi stigli do svojih radnih mjesta, po cijeni samo jedne dnevne karte za metro mogu istovremeno biti posjetitelji najveće (i najdulje) izložbe – galerije na svijetu. Unutar podzemnih željezničkih tunela glavnog grada Švedske, 90 od 100 stanica popunjeno je spektakularnim postavom umjetnina: skulpturama, mozaicima, slikama, gravurama i drugim različitim djelima čije autorstvo potpisuje više od 150 umjetnika.
Metro se u Stockholmu otvorio 1950.g., a umjetnost je vrlo brzo postala dio cijele priče. Čak i u razdoblju 1960-ih i 1970-ih godina, dok su u tijeku bili radovi na izgradnji potrebnih proširenja i produženja tunela, metro je u svojim predvorjima prikazivao različite umjetničke radove. Vodeći se pretpostavkom da je većina putnika premorena samim transportom koji je bio daleko od udobnog, postavljene dekoracije trebale su pružiti odmak ugodan oku.
Dok je Stockholm uspio približiti ljepotu neprocjenjivih umjetničkih djela velikom broju ljudi za minimalnu cijenu, većina se svjetskih metroa još uvijek slijepo drži uobičajenih elektroničkih uređaja i rasporeda kojima popunjavaju bezlične zidove. Iako lokalnom stanovništvu vrlo uobičajeni, pomaknuti art zidovi štokholmske podzemne željeznice privlače pažnju svjetske pop kulture.
Prosječnom putniku najprepoznatljiviji je glavni foyer, nazvan T-Centralen Station, kojeg je oslikao Per Olof Ultvedt. Ova golema plavo-bijela “slika” prekriva stjenoviti strop od 1975.g. i prikazuje građevinske radnike usred posla. Zanimljivost je da se slika ne zaustavlja na zidovima, nego se njeni geometrijski oblici nastavljaju i na vagonima pojedinih vlakova.
Popularizacija umjetnosti i približavanje ljepote masama ne dolazi bez troškova i ima svoju cijenu, koja je – javna stvar. Grad godišnje mora izdvojiti iznos u protuvrijednosti od 1.6 milijuna američkih dolara za saniranje štete nastale grafitima, kako bi se očuvao izgled umjetnina i status jedinstvene podzemne željeznice.
