
Kao u snu,djeca i odrasli upiru se da osvoje viktorijansku dvokatnicu, oslanjajući se samo na kamene ornamente i, bez ikakvog straha od visine, vješaju se,vise, skaču s jednog kraja fasade na drugi, na čuđenje prolaznika.Gotovo savršena iluzija ipak se razbija kad se približimo “zgradi” koja to uopće nije.Riječ je o još jednoj instalaciji argentinskog umjetnika Leandra Erlicha, ovog puta smještenoj u sjevernoistočnom Londonu, u Dalstonu, izrađenoj na zahtjev Barbicana.
Uspješnost svoje varke umjetnik može zahvaliti ogledalima položenim okomito na podlogu, pod kutem od 45 stupnjeva. Zrcala reflektiraju pravu akciju koja se odvija na tlu – horizontalna pročelja postaju ležeća igrališta za djecu i odrasle koji,oponašajući pokrete alpinista, izvijajući se na podu, stvaraju jedinstvenu koreografiju.
Leandro Erlich je stvorio ležeću fasadu i u Parizu 2011.g.oponašajući vjerno arhitekturu 19.stoljeća toga grada, ne zanemarujući pri tome ni jedan detalj. Još 2006.g. kreirao je tradicionalnu fasadu u Japanu, također u horizontalnom položaju, nudeći posjetiocima opisanu neobičnu interakciju.
Leonardo Erlich se igra ogledalima na gotovo arhitektonski način, kao i našom percepcijom stvarnosti: stvara iluziju trodimenzionalnosti, trompe l’oeil, i neobične prostore. Argentinski umjetnik koristi suvremene urbane prostore za postav svojih intervencija kojima hvata pažnju prolaznika da bi ih šokirao i poigrao se njihovim nesvjesnim. Fascinacija neprekidnim, beskonačnim prostorom koje stvara zrcalo te mogućnost sudjelovanja aktera u zaigranom ležećem “plesu” čini njegova djela pravim malim grupnim iskustvom. Idealno za sve koji žele bar na kratko utjeloviti Spidermana u sebi.