Kaos s gradskim prostorima u Splitu

Prošlog tjedna Grad Split objavio je dugo očekivani natječaj za dodjelu 302 gradska prostora podijeljena u nekoliko kategorija: prazni poslovni prostori (njih 45), poslovni prostori u korištenju (55), garaže u korištenju (12), poslovni prostori u korištenju koji nemaju sređena vlasnička pitanja (33), poslovni prostori koje koriste udruge, ustanove i drugi (145) te prostori koje koriste političke stranke (12) , (više ovdje).

Novost ovog natječaja je, čini se, provizorno povišenje početnih cijena za koje se zainteresirani budući najmodavci mogu javiti, kao i činjenica da udruge, političke stranke te umjetnici više neće ostvarivati povoljan najam. Stari korisnici, prema Natječaju, imaju pravo prvenstva, no ukoliko se pojavi bolja ponuda, morat će pristati na nju.

Drugim riječima, ako netko ponudi za najam prostora 77 kuna, koji je dosad stajao, na primjer, 7 kuna po četvornom metru, stari korisnik morat će pristati na tu cijenu ili prostorije prepustiti drugima.

Udruga Rišpet

No na sastanku koji su predstavnici Hrvatske udruge likovnih umjetnika (HULU) imali prošlog ponedjeljka s dogradonačelnikom Goranom Kovačevićem, savjetnikom za kulturu Igorom Bakovićem i zamjenicom pročelnika za kulturu Majom Munivranom, umjetnike su ohrabrili riječima kako se ne moraju brinuti jer se za “njihove “ prostore mogu natjecati samo udruge, odnosno umjetnici.

Na upit Gradu gdje se nalazi ta informacija u slovu Natječaja, pošto smo samo pronašli napomene da je prostorima u Domilijinoj 8 i Križevoj 4 namjena kulturna djelatnost, dobili smo odgovor  kako na početku spomenute kategorije označavaju tko se na njih može javiti. Potvrđeno nam je i da to onda znači kako se za listu prostora političkih stranaka mogu javljati samo političke stranke, što je u suprotnosti najavama kako će političke stranke iseliti iz najatraktivnijih prostora u centru, gdje se trenutno nalaze. Tko može onda aplicirati za prazne prostore ostaje nejasno.

Hoće li se udruge nadmetati među sobom ili s nekim većim “igračima”, nitko zapravo ne zna, no mnogi predstavnici civilnog društva ogorčeni su ovakvim postupanjem. “To je udar na civilno društvo. Bilo bi pristojno da se cijela procedura iskomunicirala sa samim predstavnicima udruga. Grad uopće ne vodi računa o civilnom društvu, nema natječaja za financiranje, oni bi najradije da nas nema”, smatra Mirjana Kučer iz Domina, a s tim se slaže i Gabrijela Medunić Orlić koja upozorava kako udruga Sunce u kojoj radi ne ostvaruje nikakve prihode od Grada jer natječaja za zaštitu okoliša, kojom se bave, uopće nema. Tako da im zapravo povlašteni najam ostaje jedina korist od Grada, čiji posao često sami obavljaju.

Mirjana Kučer

Inače, u posljednjih deset godina postojao je tek jedan natječaj za povlašteni najam, i to samo za umjetnike, a udruga koje koriste gradske prostore je gotovo 200. Točan broj ne može se saznati jer prema Spisku prostora u zakupu po namjeni po ovom pitanju vlada kaos. Otkad je gradonačelnik došao na vlast potpisano je 82 nova ugovora, od čega su 18 udruge.

Stoga smo pokušali saznati što će se dogoditi s atraktivnim lokacijama u kojima su smještene različite neprofitne organizacije, koliko im je podignuta cijena te što o svemu kažu njihovi članovi. Za početak smo pokušali saznati tko se sve i po kojem kriteriju našao na popisu, neovisno je li riječ o organizacijama ili tvrtkama koje te prostore koriste. Prema Spisku prostora u zakupu po namjeni iz svibnja 2015., Grad Split raspolaže s 819 prostora, a “na natječaju su se našli oni za koje trenutno ne postoji ugovor”, odgovorio nam je Ivan Pavić, pročelnik Službe za pravnu zaštitu, stanove i poslovne prostore.

Nismo ni započeli s pitanjima, a već smo dobili – namjerno ili ne – lažni odgovor. Naime, udruga Sunce, koja koristi prostore na Rivi, nije se našla na natječajnom popisu. Preciznije, samo jedan manji dio oglašen je za najam, i to onaj za koji, kako su nam rekli u Suncu, traje spor između ove organizacije i Grada. Ugovor o zakupu potpisan s Gradom istekao im je u šestom mjesecu ove godine. Gabrijela Medunić Orlić iz ove udruge pokušala je kontaktirati Grad da dozna o čemu je riječ no nije nikoga uspjela dobiti.

Na naš dodatni upit Jakov Cvitković, pomoćnik pročelnika Službe pravne zaštite za stanove i poslovne prostore, odgovorio nam je da je riječ o administrativnoj pogrešci jer je udruzi Sunce, kao i svima koji su redovito plaćali svoje obaveze prema Gradu, trebao biti automatski produžen ugovor te se zato nisu našli na popisu. Na pitanje zbog čega su na popisu i oni koji su redovito plaćali svoje obaveze, odgovor je – pogađate – ponovo u administrativnoj pogrešci Grada.

A na popisu se našla udruga Rišpet premda ugovor ima do travnja 2016. godine. No, kako nam je objašnjeno, riječ je o privremenom ugovoru. Što to točno znači i kako se taj ugovor raskida ukoliko netko ponudi višu ponudu koju Rišpet ne može plaćati, nismo saznali jer nam u Gradu nisu nam ostavili dovoljno vremena za sva pitanja, a iz Rišpeta nam nisu odgovorili. Na „bubanj“ idu i Domine, u Bosanskoj ulici, udruga kojoj je ugovor istekao još 2010. godine, no uplatnice iz Grada im redovito stižu.

No, nisu samo kriteriji određivanja prostora koji idu u najam nejasni. I ovog puta odrađen je traljav posao što se tiče samog popisivanja korisnika i funkcija. Tako, primjerice, ugovor pod rednim brojem 1989, glasi na stanovitu Zdenku Šore, a koristi ga udruga Bio centar, dok su im susjedi udruga Benedikt, koje nema na nikakvom popisu. “Te dvije udruge s Gradom Splitom nemaju zaključen nikakav ugovor, niti o zakupu niti o privremenom korištenju pa kao takvi ne mogu biti evidentirani na spisku kao ovlaštenici“, odgovorio nam je Cvitković. Riječ je o bespravnom korištenju prostora stanovite Šore, kojoj je prema podacima iz Spiska ugovor istekao 1999. godine, a Grad Split ih do danas nije uspio izbaciti legalnim putem. Što se Benedikta tiče, na Spisku se taj prostor vodi kao prazan.

Osim toga, popis sadrži i druge sadržaje u najmanju ruku “čudnih” kategorija “namjena” kao što je primjerice “smještaj”. Kad smo pokušali dobiti odgovor što to znači, iz Grada nam je rečeno “da ta kategorija ne postoji” premda crno na bijelo piše upravo to pod rednim brojem 31. Na naše insistiranje da nam se objasni što to “smještaj” znači i zbog čega se nalazi u kategoriji udruga i ustanova, odgovoreno nam je sljedeće:  ”U pogledu upita iskazujemo da je omaškom odgovoreno da ne postoji kategorija smještaj budući da je točno da u natječaju liste E pod red. br. 31 postoji prostor za smještaj stvari, a ne osoba pa je i taj prostor reguliran putem natječaja“. Pitanje za milijun kuna glasi: ukoliko se za prostore mogu natjecati samo isti subjekti kao i oni koji ih dosad koriste, tko se može javiti za smještaj i to ne bilo koga nego stvari?

Način određivanja cijena također se čini proizvoljnim i kreće se od 8 do 44 kune po m2, što znači da su neke udruge uspjele zadržati početnu “povoljnu” cijenu najma dok druge nisu. “Slažemo se da su dosadašnje cijene niske i da bi se trebale povećati. No prilikom komercijalnog najma trebalo bi razmatrati ono što udruge pridonose. Cijena ne može biti jedini kriterij. Naša udruga, primjerice, zapošljava deset osoba, dolaze nam srednjoškolci na stručnu praksu, a imamo i strane studente. Mi također promoviramo Split, i to ne kroz turizam, nego kroz znanstvenu prizmu pa bi i to trebalo uzeti u obzir”, kaže Orlić Medunić.

Iz Grada pak kažu da su cijene formirane u skladu s Rješenjem o utvrđivanju početnih cijena donesenom u lipnju prošle godine prema kojem postoje dva kriterija – tip djelatnosti i prostorni smještaj, odnosno zona. Međutim, tip djelatnosti ne poznaje udruge, a kad je riječ o zonama, udruge, dakle, iste djelatnosti, na istoj adresi imaju različite cijene.

Udruge tako pojma nemaju hoće li se natjecati za prostore u kojima već jesu ili će aplicirati i na neke druge. A jasnija situacija nije ni onima kojima bi ovaj natječaj trebao biti mogućnost transparente dodjele gradskog prostora. Darko Čop iz Info zone, koja se nalazi u privatnom najmu, upozorava kako se “u natječaju nalaze samo informacije s adresom, kvadraturom, početnom cijenom i iznosom jamčevine, a nigdje nije navedeno da li trenutni korisnik ima potpisan ugovor za taj prostor (i ako da, do kad traje i pridržava li se udruga ugovornih obaveza)“ te dodaje: „Mi sebi ne možemo priuštiti natjecanje za veći broj prostora. Odakle nam sredstva za jamčevinu, bez obzira što ih vraćaju? I što ako bismo teoretski bili najbolji ponuditelji za više od jednog prostora? Onda bismo izgubili jamčevinu jer nećemo prihvatiti sve one koje dobijemo, nego samo jedan. Stoga bi nam bilo korisno da znamo koji prostori se koriste od strane onih koji nemaju ugovor ili ga ne poštuju jer nema smisla natjecati se samo da nabijamo cijenu onima koji poštuju ugovor koji imaju“, kaže Čop, a njegovu izjavu potpisuje i mreža udruga Platforma doma mladih.

Darko Čop, Info zona

Potpuna zbrka oko natječaja i kriterija koji, čini se da ne postoje, ustvari ne bi trebala iziskivati previše vremena ni izmišljanje tople vode. “Uspostava transparentnog postupka dodjele prostora u državnom vlasništvu i vlasništvu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave na korištenje organizacijama civilnoga društva radi provedbe programa i projekata od interesa za opće dobro usvojena je kao jedna od mjera u Nacionalnoj strategiji stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnog društva 2012. – 2016. Dakle, nije obvezujuća, ali predstavlja dobru praksu i zapravo nudi kostur kriterija kojeg u natječaju Grada nema.

U natječaju Grada novac ispada najjači kriterij pa primjerice dobrostojeći šahovski klub (registriran kao udruga, a većina sportskih i hobi klubova i jesu registrirane kao udruge) sa dobrostojećim članovima može istisnuti većom ponudom bilo koju udrugu koja djeluje za opće dobro (teoretski to može biti i prihvatilište za beskućnike) jer kriterija koji donosi bodove putem koje se kreira rang lista-nema (niti godine iskustva rada, niti broj zaposlenih, niti išta drugo – samo novac!)“, dodaje Darko Čop.

S tim je upoznat i gradonačelnik Ivo Baldasar jer su mu iz Sunca skrenuli pažnju na spomenutu odluku, no čini se da njega to pretjerano ne zanima. A zašto i bi kad, prema slovu natječaja, “Grad Split zadržava pravo da nakon isteka roka natječaja poništi natječaj u cijelosti ili djelomično bez iznošenja razloga”. Čemu onda natječaj? To samo u Banovini znaju.

Ovaj članak nastao je u okviru projekta “Gradski prostori kao roba na tržnici” koji financira Ministarstvo kulture.

Ostali tekstovi iz serijala:

Što Split treba naučiti od Rijeke

Nevažne stranke ostaju u centru – slučajnosti ili nešto drugo?