Što Split treba naučiti od Rijeke

U prvom tekstu iz serijala Gradski prostori kao roba na tržnici, koji se bavi netransparentnim i neracionalnim upravljanjem gradskom imovinom u Splitu, donosimo primjer Rijeke, gdje se prema ovim važnim resursima odnose na posve drugačiji način.

Na stranicama portala pogledaj.to u proteklim mjesecima pisalo se o tome kako u Splitu i Zagrebu, kad je riječ o dodjeli gradskih prostora u najam, vlada anarhija u negativnom smislu tog pojma te smo sada pokušali pronaći primjer iz naše okoline koji funkcionira onako kako bi u jednoj uređenoj lokalnoj upravi i trebalo biti.

U Splitu natječaja mjesecima ni na vidiku, u Rijeci svako malo

Grad Split nastavljajući s lošom praksom, u 2015. godini, kako su nas informirali iz Banovine, nije objavio nijedan natječaj za dodjelu gradskih poslovnih prostora ili stanova, iako jedan takav najavljuju još od objave teksta Alo gradonačelniče, može jedan gradski prostor u travnju ove godine. Nakon toga Ivica Pavić, pročelnik gradske Službe za pravnu zaštitu najavio je 10. lipnja u Slobodnoj Dalmaciji kako će natječaj izaći do kraja tog tjedna (ovdje).

Banovina, Split

Kao što je bilo za očekivati, natječaja do današnjeg dana nema, a na naš upit Dijana Ivančić Crnjak, voditeljica Odsjeka za poslovni prostor nakon mjesec dana „precizno“ je odgovorila: „U pripremi je objavljivanje natječaja za zakup. O tekstu natječaja i terminu objave natječaja biti ćete naknadno obaviješteni“. I iako je u spomenutom tekstu Slobodne Dalmacije bilo najavljeno kako će se u najam dati 160 poslovnih prostora, 50 lokala, 30 ureda u postupku povrata, 10 ureda u kojima su stranke te 15 garaža, na upit o kojim je točno lokacijama riječ, Ivančić Crnjak odbija dati informacije kao da se radi o njenim vlastitim poslovnim prostorima, a ne zajedničkoj imovini građana Splita.

Banovina, Split

S druge strane, u Rijeci, kako nam je objasnio Vladimir Benac iz riječkog Odjela za gospodarenjem imovinom, „javni natječaji za davanje u zakup poslovnih prostora  u prosjeku se objavljuju svakih 40-ak dana“. Sama procedura i kriteriji jasno su objavljeni na službenim stranicama Grada Rijeke, kao i cijeli sadržaj svih proteklih, te aktualnog javnog natječaja.

Ukratko, kako nam je pojasnio Benac „na javnim natječajima mogu sudjelovati sve pravne i fizičke osobe koje imaju registriranu djelatnost (koju dokazuju važećom ispravom: Izvadak iz sudskog registra odnosno Izvadak iz registra udruga, obrtnica i sl.) koja je predmet nadmetanja. Fizička osoba koja ne obavlja samostalnu djelatnost  također može sudjelovati na javnom natječaju, no isključivo za djelatnost garaže ili skladišta u kojem se ne obavlja poslovna djelatnost. Za djelatnost ateliera potrebno je dostaviti dokaz o stručnoj spremi ili dokaz o statusu slobodnog umjetnika. Za pravnu osobu za djelatnost članskih organizacija (udruga i sl.) potrebno dostaviti Rješenje o upisu u nadležni registar udruga ili Izvadak iz registra udruga“.

Umjesto povlačenja za rukav, transparentna procedura
Fotografija: Grad Rijeka, Korzo 16

I kad je riječ o zahtjevima pojedinaca za nekim prostorom, iz vizure Splita, „švicarska“ Rijeka, ne poznaje princip „povlačenja za rukav“, „predizbornog obećanja“ i drugih neformalnih mehanizama pikiranja i dobivanja gradskih prostora u najam, o čemu smo pisali u već spomenutom tekstu. No ukoliko neki pojedinac, primjerice, umjetnik želi atelje na korištenje, procedura je, kako nam je Benac ispričao, sljedeća: „Zainteresirana osoba se može u svako doba obratiti Odjelu za gospodarenje imovinom – Direkciji  za upravljanje objektima poslovne namjene. Obično se to čini pismom namjere kojim se iskazuje interes za navedeni prostor.

Nadležna Direkcija prosljeđuje pismo namjere na razmatranje Povjerenstvu za poslovni prostor radi predlaganja odnosno utvrđivanja djelatnosti za idući javni natječaj za davanje u zakup poslovnih prostora Grada Rijeke. Prilikom predlaganja djelatnosti Povjerenstvo za poslovni prostor osobito vodi računa o uvjetima propisanim prostorno – planskom dokumentacijom, potrebnim uvjetima koje prostor mora ispunjavati za obavljanje određenih djelatnosti, razvojnim planovima Grada, iskazanom interesu potencijalnih zakupaca, potrebama građana za određenim djelatnostima na određenom području te djelatnostima koje obavljaju drugi gospodarski subjekti u neposrednoj blizini ili slično. Konačnu odluku o djelatnosti koja će se obavljati u poslovnom prostoru donosi Gradonačelnik na prijedlog Povjerenstva. Ukoliko Gradonačelnik potvrdi djelatnost po prijedlogu Povjerenstva, poslovni se prostor objavljuje na javnom natječaju za navedenu djelatnost.

Nema prozivoljnih cijena, već se poštuje cijenik
Fotografija: Grad Rijeka, Titov trg

U Rijeci, čini se, nemaju problema ni s različitim cjenikom za različite korisnike jer su stvari regulirane Pravilnikom o utvrđivanju zakupnine i djelatnosti u poslovnom prostoru. Tako su neke djelatnosti i zone povoljnije od drugih. Primjerice,  početna cijena zakupnine za djelatnost ateliera za stvaralački rad umjetnika iznosi 0,80€/m2, neovisno o zoni u kojoj se navedeni prostor nalazi. U istoj zoni prostor za rad udruga (uglavnom neprofitnih) oglasit će se po početnoj cijeni od 1 €/m2 do 3 €/m2.

I strateški projekti na natječaju

I strateški projekti u Rijeci odvijaju se putem natječaja. Dok u splitskom Domu mladeži, gdje su udruge, koje koriste postore tamo došle putem principa „tko je prvi zapasao svoj dio“, u Rijeci, takvi, kako ih Ivan Šarar, riječki pročelnik za kulturu, nazvao „presedani“, su prostori kluba Palach, nekadašnje tvornice Hartera i zgrade Filodramattice te galerijski prostor udruge HDLU. Klubom Palach, Harterom i zgradom Filodramattice od 2014. upravlja Savez udruga Molekula, sastavljen od deset organizacija, koji je to pravo ostvario putem javnog poziva. „Takav natječaj, unutar kojeg su bili potpuno jasni budući uvjeti korištenja prostora, realiziran je izravno od strane Odjela za kulturu, a Molekula ga je osvojila svojom programskom koncepcijom koju je evaluiralo povjerenstvo sastavljeno od članova riječkih kulturnih vijeća“, objasnio nam je Šarar. Na stranicama SU Molekula moguće je pronaći sve podatke o navedenim prostorima od udruga koje u njemu djeluju do načina na koji se prostori mogu unajmiti za svoje programe.

Da je tako u Splitu, možda i ne bi bilo međusobnih prepucavanja oko dodjele prostora, no čini se da nitko nije zainteresiran za vršenje pritiska kako bi se stanje po tom pitanju popravilo. Do tada, tko i kako točno upravlja gradskom imovinom, čini se, znaju samo službenici Grada i njihovi nadređeni.

Ovaj članak nastao je u okviru projekta “Gradski prostori kao roba na tržnici” koji financira Ministarstvo kulture.

Ostali članci iz serije:

Kaos s gradskim prostorima u Splitu

Nevažne stranke ostaju u centru – slučajnost ili nešto drugo?