Arhitekt kao idealan gradonačelnik?

Stefano Boeri, poznati talijanski arhitekt i urbanist te glavni urednik časopisa Abitare nedavno je najavio da se planira kandidirati za gradonačelnika Milana, a jučer je , kako javlja Corriere della Sera, potvrdio svoju spremnost sudjelovanja na pred izborima lijevog centra, kao nezavisan kandidat. U izbore će,  kaže, krenuti sa listom suradnika iz civilnog društva koji nisu stranački opredijeljeni. U najavi svoje kandidature i kampanje Boeri govori o umrežavanje energije, o potrebi da se promijeni vladajuća klasa i atmosfera u Palazzo Marini, službenoj gradonačelničkoj rezidenciji ove europske metropole,  drugog najvećeg talijanskog grada. Njegova će kampanja, kako ističe, biti „veliki laboratorij slušanja“ te naglašava kako nije „protiv“ nikog, unaprijed upozoravajući da neće sudjelovati u uobičajenim svađama državne politike.

Svjetski priznati arhitekt rođen je u Milanu, a na tamošnjem prestižnom tehničkom fakultetu Politecnico di Milano predaje urbanizam.  Kandidaturu „opravdava“ činjenicom da je pravi „Milanez“  te da iznimno voli svoj grad, a dodaje kako je shvatio da je gradom potrebno upravljati na sasvim drugačiji način nego se to radilo do sada.

*Stefano Boeri

Boeri, koji je bio selektor 38. zagrebačkog salona arhitekture, u nadmetanju za vlast nad umjetničkom, dizajnerskom i modnom metropolom Italije i ovog dijela Europe, susresti će se i s dosadašnjom gradonačelnicom Milana, Letiziom Moratti, koja je gradom upravljala posljednje 4 godine.

Stefano Boeri je, zajedno sa stručnim timom suradnika; Jacquesom Herzogom (Herzog & de Meuron), Rickyjem Burdettom te Williamom McDonoughom,  začetnik ideje novog koncepta svjetske izložbe EXPO (o čemu više možete pročitati ovdje), koja će se 2015. godine održati upravo u Milanu. Tko zna, možda Boeri sljedeći EXPO otvori kao gradonačelnik grada domaćina.

*EXPO 2015., Milano

Jedan od Boerijevih posljednjih izvedenih projekata, o kojem smo pisali ovdje, nalazi se na otoku La Maddalena na Sardiniji. U arhitektonskim je krugovima prašinu podigao zbog teksta Rema Koolhaasa, koji časopis DOMUS nije htio objaviti jer je bio previše kritičan prema talijanskom premijeru Berlusconiju. Izgleda da se već tada politika umiješala u njegovu arhitekturu, prije nego što će se najpoznatiji talijanski arhitekt u politiku upravljanja gradom.

*Segment novoizgrađenog ompleksa na otoku La Maddalena, Sardinija

Pretpostavka da arhitekti vladaju gradom naizgled obećava, s obzirom na naučen i profesionalno ispravno usmjeren senzibilitet i odnos ka prostoru, no u stvarnosti situacija ne mora biti takva. Stefano Boeri će, pobjedi li, u sljedeće četiri godine odgovoriti na pitanje može li se svjetski poznati arhitekt i urbanist nositi sa problemima upravljanja velegradom kao što je Milano. U našoj su metropoli primjeri arhitektonskih strukovnih profesionalaca na čelu grada arhitekti Vjekoslav Heinzel te Marina Matulović-Dropulić.

Heinzel, po kojem je ime dobila važna gradska avenija u istočnom dijelu Zagreba,  gradonačelničku je funkcijo obavljao od 1920. do 1928. godine. Kroz suradnju s različitim političkim opcijama razvio je opsežnu djelatnost i promicao razvitak grada, uređenje cesta, izgradnju infrastrukture i socijalno angažirane izgradnje. Za njegova je mandata izvedeno čak osam škola te osam socijalnih i zdravstvenih ustanova, četiri skloništa za djecu, pučki domovi, započeta je gradnja tržnice na Dolcu, Dežmanov prolaz, zgrada Burze,  Gradska štedionica, zoološki vrt, Savsko kupalište, a gradi se i gradska klaonica.

Vjekoslav Heinzel je kao arhitekt uvelike pridonio planskom razvitku grada i snažnoj graditeljskoj djelatnosti nakon I. svjetskog rata, osobito novom regulatornom osnovom  iz 1923. koja se bazirala na planiranju dijela grada istočno od Draškovićeve ulice, oko današnjega Trga žrtava fašizma, Krešimirova trga i Zvonimirove ulice, te izgradnje novih gradskih četvrti.

*Vjekoslav Heinzel

Marina Matulović-Dropulić, današnja ministrica zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Zagrebom je upravljala u dva navrata. Svega dva mjeseca 1996. godine te u svom drugom, „pravom“ mandatu od nepune tri godine, u razdoblju od 1997. do 2000. Građevinski radovi koji su obilježili njezinu karijeru gradonačelnice su dovršenje tramvajske pruge do Prečkog, uređenje Avenije Dubrava s prugom do Dupca, produženje Branimirove, gradnja Kaptol centra i Importanne Galerije te škole na Utrini, a započeta je i izgradnja zapadne tribine na Maksimiru.

Jesu li arhitekti gradonačelnici opravdali (velika) očekivanja, prosudite sami.