Luksuzna zatvorska industrija
Jedan od najzanimljivijih predstavnika na ovogodišnjem Londonskom festivalu dizajna nije ni Jean Nouvel, niti Thomas Heatherwick, nego zatvorenici britanskih zatvora koji svoje „slobodno“ vrijeme troše na vezenje jastučnica i prekrivača. Iako je pomalo nevjerojatno zamisliti kriminalce kako maestralno barataju koncem i iglom, oni su dio rehabilitacijskog programa Fine Cell Work koji obuhvaća 29 britanskih zatvora. Višr od 50 volontera poučava tehniku vezenja, a zatvorenici, mahom muškarci, provode 20-40 radnih sati tjedno vezući. Tako je moguće pronaći jastučnice i prekrivače s motivom Union Jacka, portretima Dirty Harryja, izvezene Elvisove stihove ili karakterističnu, „malo žešću“ zatvorsku ikonografiju… Iako je rehabilitacija osnovni motiv, tu su i stjecanje neovisnosti i praktičnih vještina, ali svakako poticajno djeluju i simbolične zarade. Rezultat tog iznimno uspješnog programa očitovao se i u narudžbama za niz engleskih hotela, ali i u velikoj izložbi ručnog rada priređenoj u londonskom Victoria&Albert muzeju. Tijekom Festivala dizajna bit će priređena prodajna izložba i radionice pod vodstvom najboljih zatvorskih „vezilja“.
No, takav način rehabilitacije nije tako usamljen primjer. Sve više zatvora nudi programe kojima zatvorenici svoje proizvode konkurentno predstavljaju na tržištu. I nije riječ isključivo o jeftinoj ili često besplatnoj radnoj snazi, koju najčešće iskorištavaju, gle čuda, najveće svjetske korporacije. Talijanski zatvori, inače na lošem glasu zbog tretmana zatvorenika, u skladu s predodžbom Italije kao gastronomske oaze, nude najfinija vina i luksuzne restorane.
U gradiću Velletri pokraj Rima smješten je strogo čuvani zatvor, većinom namijenjen mafijašima. Ali, kako se on nalazi u vinorodnoj regiji Lazia, rehabilitatori su se dosjetili posaditi vinograd untar zatvora! I tako je nastao chardonnay Fuggiasco (Bjegunac) i Sette Mandate (Sedam okretaja ključem, zatvorski žargon), s adekvatnom zlatnom ambalažom i cijenom oko sto kuna. Za posao u vinogradu zatvorenici dobiju oko 600 eura mjesečno. Međutim, susreću se s uobičajenim pretpostavkama da vino koje nastaje u zatvoru ne može biti dobro. Ali upravo zbog toga oni se moraju truditi da udovoljava najvišim standardima, naglašava Marcello Bizzoni koji je „odgulio“ dvogodišnju kaznu i još surađuje u vinogradu. Osim vina, zatvor Velletri proizvodi i druge poljoprivredne proizvode poput meda, marmelade i maslinova ulja.
S druge strane, ako ste skloni ekstravagantnim restoranima, onda je restoran u vlasništvu zatvora Volterra idealno mjesto za večeru. Renesansna tvrđava pokraj Pise, Fortezza Medicea, sada je zatvor maksimalnog osiguranja, gdje posjete gotovo nisu dopuštene, a zatvorenici su većinom ubojice i lopovi. Ipak, za ulazak u restoran i uživanje u tjestenini i chiantiju potrebno je proći sigurnosnu provjeru Ministarstva unutarnjih poslova. I rezervirati stol dva tjedna unaprijed. Svojevrsni eksperiment zatvorske rehabilitacije u Volterri pokušava osposobiti zatvorenike za posao u ugostiteljstvu jednoga dana kada se nađu na slobodi. Omogućene su im pouke iz sommelierstva i kuhanja, gdje je glavni specijalitet fritata s kormoračem i njoki s pireom od graha. Desert je, jasno, klasična torta od sira, koju će vam vjerojatno ispeći ubojica s dvadesetogodišnjom kaznom.
Kakva je situacija s rehabilitacijskim programima u Hrvatskoj? Većinom zbog loših uvjeta u zatvorima, rehabilitacijski programi s kvalitetnom podlogom nisu prisutni. Uglavnom se svode na radionice izrade uporabnih predmeta, sklapanja dijelova ili slikarskih škola. Zasad se jedino kaznionica u Lepoglavi može podičiti zamijećenim nastupom svojih zatvorenika na tržištu namještaja. Drvoprerađivačka radionica, specijalizirana za izradu masivnog namještaja, osvojila je nekoliko brončanih medalja na sajmu namještaja Ambienta. Pomalo za svačiji ukus.
U svakom slučaju, čini se da je danas kvalitetu i izvrsnost moguće naći na najneobičnijim mjestima, gdje zatvori opasno konkuriraju konvencionalnim industrijama.
