Nove mjere za arhitekturu
U galeriji Curve u londonskom centru Barbican do 16. listopada ove godine može se vidjeti najnoviji rad Junyae Ishigamija pod naslovom “Arthitcture as Air” (Arhitektura kao zrak). U njemu autor dalje razvija svoju minimalnu estetiku igrajući se percepcijom, materijalima i odnosima. Izložena struktura zapravo je daljnji razvoj eksperimentalne instalacije s Venecijanskog bijenala. Sastoji se od tankih i delikatnih stupova visine 4 metra koji čine 80 metara dugu polukružnu liniju što prati polukružni galerijski prostor. Na prvi pogled izgleda kao da zrak i atmosfera sami pridržavaju stupove. Uz malo naprezanja može se uočiti prozirna struktura koja uistinu pridržava stupove.
Zlatni lav u Veneciji
Japanski arhitekt Ishigami jedan je od mlađih arhitekata o kojem se već puno priča. Prošle je godine osvojio Zlatnog lava, najveću nagradu na Venecijanskom bijenalu. To da se njegova struktura u Veneciji urušila neposredno nakon izgradnje pa je rad bio predstavljen natpisom “Scusate, si è rotto. I’m sorry, it’s broken” samo je dodatno proslavila tog 37-godišnjeg arhitekta. O tome smo pisali ovdje.
Ishigami je karijeru počeo u poznatom uredu SANAA, gdje je jedan od osnivača i Kazuyo Sejima koja je prije radila za Toyo Itoa. To Ishigamija smješta u liniju arhitekata koji se bave atmosferom, tj. lakoćom, svjetlosnim efektima i pojavnošću. Od 2004. Ishigami vodi vlastiti ured junya.ishigami+associates.
Arhitektura u galeriji
Mladi arhitekt poznat je po svojim konceptualnim radovima u umjetničkim galerijama. Takav odabir ne iznenađuje. Svijet umjetnosti pruža mnogo više slobode i mogućnosti refleksije nad arhitektonskim konceptima. Na najnovijoj izložbi arhitektura koja je gotovo nevidljiva i neuhvatljiva na fotografiji označava
prelazak iz sistema arhitekture u sistem umjetnosti.
Posjetitelji prije ulaska dobivaju precizne upute o ponašanju u prostoru kako jedva vidljiva struktura se ne bi urušila (venecijanski postav urušio se zbog nepažnje jedne mačke). Po ulasku gotovo ništa nije vidljivo, osim zidova galerije, ventilacije i drugih instalacija. Tek kad se oko navikne, vide su stupovi koji se pojavljuju u pravilnim razmacima. Izgledaju više kao niti koje idu od poda do stropa iako im je uporište samo na podu i ne dosežu do stropa. Da bi se shvatilo kako se ne radi o nitima nego o stupovima, ukupno 53, neophodno je pročitati popratni tekst. Tek tada postaje jasno da je riječ o ručno izrađenim stupovima od karbonskih listova. Gotovo nevidljiva mreža više od dvije tisuće dijagonala podržava stupove, a veže ih i tanko gređe, što tu strukturu čini najtanjom kolonadom dosad. U kontekstu arhitekture to je nevjerojatno inženjersko postignuće, ostvareno uz pomoć tvrtke Jun Sato Structural Engineers.
Izjednačenje strukture i prostora
Specifičan odnos strukture i prostora vidljiv je i u ranijim Ishigamijevim galerijskim instalacijama. Naglasak na prostoru i maksimalno poništavanje težine strukture očiti su u instalaciji Stol iz 2005. i Balun iz 2008. Stol je rad izveden od čelične ploče dimenzija 9.5 sa 2.6 metara te samo 3mm debljine koja prividno lebdi u zraku, a na njoj su postavljeni predmeti iz svakodnevne kućne upotrebe. Balun je kocka dimenzija četverokatnice izrađena od aluminija. Usprkos težini od jedne tone, kocka je lebdjela u galerijskom prostoru tokijskog Nacionalnog muzeja za modernu umjetnost zahvaljujući heliju kojim je bila ispunjena.
Kad je riječ o najnovijoj izložbi, Ishigami je rekao da teži novim mjerama za arhitekturu. Stupovi debljine kišnih kapi i podržavajuće niti debljine kapi vodene pare odbacuju klasičnu ideju o arhitekturi po čovjekovoj mjeri i baziraju je na drugim mjerama i odnosima koji su prisutni u prirodi. Isto tako, naglasio je Ishigami, prostor koji je klasična arhitektura strogo odvajala od strukture ovdje se ujedinjuje s njom, kao i u prirodi.
Iako ovdje govorimo isključivo o konceptualnim ostvarenjima u umjetničkim galerijama, Ishigami na isti način tretira i svoja arhitektonska ostvarenja u kojima se nosivi stupovi ravnopravno izmjenjuju s biljkama, a beskrajni prostori bez vidljivih nosača podsjećaju na prirodne pejzaže.
Tonči Kranjčević Batalić
