Nema više magije?

Za sve koji ste se pitali tko je stvarni umjetnik pod uličnim pseudonimom Puma 34, Filjio, Tar(?), misterij je otkriven- riječ je Bruni Pogačniku. Večeras će se u Laubi otvoriti njegova samostalna izložba i site-specific instalacija pod nazivom The Magic is gone (But the Filth is still there), referirajući se prestanak tajnovitog „mistificiranja“ umjetnika kojem smo, vjerujemo, svi bili skloni. Ipak, tvrdi on, žar još nije nestao. Svakako provjerite i procijenite sami u Laubi- večeras od 20.00h kada počinje Razgovor s umjetnikom, koji moderira Vanja Žanko. Druženje slijedi od 21 sat nadalje, uz svirku Symbolone-a. Izložba je otvorena do 7. veljače 2012.

Prisjetimo se, taj enfant terrible zagrebačkih ulica zadnjih je šest godina bio jedan od glavnih aktera ulične umjetnosti u nas, ali i jedan od njenih najkreativnih pripadnika. Kod Pume ex Filjija, pseudonim nije uzimao samo efemernu ulogu, već je ime postalo svijet za sebe; samostalna projekcija težnji za nemogućnost uokvirivanja i nejedinstvenosti identiteta, neuhvatljivosti i ne podrivanju konvencijama.

Više o izložbi pročitajte u ulomku iz teksta Vanje Žanko:

(…)U site-specific instalaciji The Magic is gone (But the Filth is still there), napravljenoj za Laubu, sažimaju se iskustva ulične umjetnosti, ali i druga iskustva do kojih je Bruno Pogačnik dolazio u posljednje tri godine. Osjećaj za prostor u kojemu intervenira, u konkretnom slučaju – za prostor Laube, te za današnji trenutak u kojemu djeluje, i dalje su ključni za sagledavanje rada ovog umjetnika.

I dalje se on bavi komunikacijom sa svojom publikom − a dosada je stvarno ima mnogo i dobivala je od njega najrazličitije inpute. I dalje ovdje obitavaju protagonisti njegova osobnog svijeta ludizma: bića s očima, ušima, nogama, izrazima, gestama… Hibridni organizmi u svijetu DIY mašina, naizgled, ne nude logične informacije ili odnose. Samo ih promatrač može smisleno iskoristiti, i mora sam naučiti čitati i komunicirati: za nekoga, ovo su hrpe otpada, a za nekog drugog alati za spas svijeta. Nije slučajno, stoga, da se umjetnik ne ograničava u materijalima i informacijama; halapljivo ih mlažnjava iz svih dostupnih izvora, dok još nije prekasno. To su slike našeg vremena − kako u vibraciji, tako i u konzumaciji koju nude. Radi se o novom i kvalitetnom proizvodnom procesu u kojem je umjetnik sakupljač informacija, a do prave produkcije i interpretacije dolazi tek pri razmjeni značenja s gledateljem (ili slušateljem). Gledatelj je odgovoran pojedinac, a umjetnik je cyber šaman koji uznemirava umove svojim postapokaliptičnim slikama. Preživljavanje nagoviješta samo odabranima koji se služe specijalnim vještinama, poput čitanja njegovih vizualnih kodova. Pomalo elitistički, da, ali samo probrani preživljavaju, zar ne? Nema straha od globalne apokalipse iz američkih filmova. Daleko je gora svakodnevnica u kojoj se osobni smak svijeta pojedincu događa konstantno, a on je zbog “normalnosti” iznova zanemaruje ili jednostavno sakriva. I maršira dalje. Ono neočekivano u Bruninom radu potiče ljude da promijene brzinu, prodrma ih na promišljanje o danu, baš kao što slučajni događaj može promijeniti život.

Bruno Pogačnik rođen je u Zagrebu 1981. godine. Diplomirao je na dva fakulteta: na studiju Dizajna pri Arhitektonskom Fakultetu u Zagrebu i na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, slikarski odsjek, u klasi Duje Jurića. Od 2004. godine radi ilegalne instalacije na ulicama Zagreba, Rijeke, Splita, Dubrovnika, Ljubljane, Postojne, Graza, Beča, Venecije, Heilbronna, Lillea, Luxembourga i drugih gradova. 2009. godine osnovao je prvi hrvatski street zine Zagrebstreetzine. U svom stanu organizirao je galeriju Zagrebstreetzine, u kojoj su gostovali brojni umjetnici i umjetnice. Sudjelovao je na brojnim izložbama: Nestalni postav Zbirke Filip Trade, Lauba, Zagreb, Hrvatska (2011.), Mogag Galerie, Tokyo, Japan (2011.), 5 Portrait Positions 2, Luxembourg (2010.), T-HT@MSU, Zagreb, Hrvatska (2010.), 45. zagrebački salon, HDLU, Zagreb (2010.), Stereo izložba, Nova Gorica, Slovenija (2009.), Finalisti, Gradska Galerija Labin, Hrvatska (2009.), Studio 34, Galerija Studentskog centra, Zagreb (2009.), Why So Serious, Motovun Film Festival, Hrvatska (2009.) i brojne druge. Njegovi radovi publicirani su u časopisima Zarez, Kontejner, Pendrek, Komikaze, u publikaciji stripova C’est Bon Cultur Anthology 1, knjigama Graffiti world autora Nicholasa Ganza, 500ml Gautiera Jourdaina i Stripovi u izdanju Turbo Comixa, Beautiful Decay artist book (kao DAS SNIWT sa Oko i Damirom Žižićem), te brojnim drugim samoizdatim zinovima. 2009. realizirao je artist book Data book of hydrocarbons. Živi i radi u Zagrebu.