

Nakon što je četiri godine stajala zatvorena i napuštena, benzinska stanica u okolici Montreala koju je 1969. projektirao Mies van der Rohe, dobila je novo lice i posve novu funkciju. Kanadski ured FABG dobio je izazovni zadatak da renovira Miesovu benzinsku pumpu koja je zamišljena kao prototip stanice za tvrtku Standard Oil. Pumpa je zatvorena 2008. godine, a godinu kasnije uvrštena je na listu zaštićene baštine s planom prenamijene u društveni centar za mladež i umirovljenike. FABG je na taj zadatak odgovorio suptilnom intervencijom koja istodobno ističe status zgrade u povijesti arhitekture, ali i odgovara na suvremene potrebe.

Ipak, stanicu prati pomalo kontroverzna povijest. Dugo vremena se u pitanje dovodio stvarni udio Miesovog autorstva, jer godinu dovršetka zgrade prati izuzetno pogoršanje arhitektovog zdravlja (u kolovozu iste godine Mies umire). Pretpostavljalo se da je njegov udio u projektiranju bio doista mali, a na to su upućivale neke „anomalije“ u izvedbi: detalji vezani uz nogostupe koji se nikada nisu pojavljivali niti u jednom arhitektovom djelu. Stoga, došlo se do zaključka da je njegova uloga u projektu bila samo savjetodavne prirode.

Svjesni takve situacije, kanadski arhitekti su odlučili pažljivo sačuvati sve vrijednosti Miesove arhitekture i istodobno aktivno istražiti nove načine korištenja u suvremenom kontekstu.
Stanica se sastoji od dva staklena volumena u kojima su se nalazile trgovine i uredi zaposlenika, što je kasnije modificirano u praonicu automobila. Između njih nalazili su se otvoreni prostori s benzinskim pumpama. Cijela struktura nadsvođena je širokim čeličnim krovom.

Arhitekti su uklonili staklene plohe, kao i sve intervencije dodane nakon 1969., obojali su čelični krov, a geotermalni izvori koji su se nalazili ispod asfalta kao mjesta pumpi, ugašeni su i zamijenjeni simboličnim čeličnim kvadratnim volumenima.
Stakleni paviljoni su postupno reprogramirani: veći volumen namijenjen je kao umirovljenički centar za druženje i mali restoran, dok je pokrajnji manji volumen predviđen za glazbene događaje mladeži. U paviljone su dodana posve nova rasvjetna tijela- neonske lampe, kao autorska intervencija ureda FABG, kako bi se maksimalno vizualno unificirao izgled centra.

