Misliti film u Puli
Dok je prošle godine Cinemaniac slavio deset godina postojanja u sklopu Festivala igranog filma u Puli, ove godine sa svojim jedanaestim izdanjem Cinemaniac 2013 / Misliti film slavi šezdeseti rođendan našeg filmskog festivala s najdužom tradicijom.
Propitujući veze između filma, pokretnih slika i suvremene umjetnosti u formatu izložbe Cinemaniac je također postao prepoznatljivi i neizbježni dio velikog filmskog festivala. Pod naslovom Misliti film, Cinemaniac ove godine okuplja sedam međunarodnih i hrvatskih umjetnika i umjetnica koji u svom radu propituju film kao sustav reprezentacije, tehnologiju društva, kompleksan sistem produkcije i reprodukcije pokretnih slika. U tom kontekstualanom okviru radovi formiraju specifičan odnos prema ideji filma kao mjesta u kojem se reflektiraju aspekti društva, ideologije, kulture.
Radovi na izložbi ukazuju kako su filmski način mišljenja, iskustvo gledanja filmova, filmski jezik, povijest, teorija filma oblikovali umjetničke prakse i pogled na svijet, dok su umjetnici izgradili specifičan izraz putem kojeg progovaraju kritička refleksija, uznemirenost ili analiza konteksta. Svojim radovima umjetnici vidljivim čine ono nevidljivo, skriveno, podsjećaju nas na artificijelan, konstruirani karakter medija.
Predgovor kustosice izložbe, Branke Benčić, pod naslovom Misliti film, misliti kino, misliti kinematografiju, misliti izložbu, misliti festival (ne nužno tim redoslijedom) ukazuje na kompleksne odnose tih područja te otkriva strukturu samog postava izložbe. Podnaslovom Misliti film donosi film Maria Pfeifera Yet Untitled (Pieces of Nature) i video rad Ellie Krakow Shine koji se formiraju kao matanarativne naracije o produkciji pokretnih slika koje nastaju između formalno jasnih konstitutivnih elemenata filma i specifično struktuiranog narativa. The Shoot Camerona Gainera koncipiran je kao video-esej iz teorije filma u kojem se kroz kratke forme i jednostavne strukture dokumentira performans protagonista koji na školskoj ploči kredom zapisuje temeljen pojmove teorije filma.
Podnaslov Misliti kino donosi prostor kinodvorane kao mjesto kritičkog diskursa o konceptualnim, ideološkim i institucionalnim ulogama kina. U radu Vladislava Kneževića Binary Pitch forma gledališta zauzima centralno mjesto u kojem elementi arhitekture i prostora postaju predmetom vizualnog eksperimenta.
Misliti kinematografiju segment je koji se pak odnosi na uspostavljanje odnosa s prošlošću kroz kolektivnu memoriju fotografskih i filmskih slika 20. stoljeća. Tu novi umjetnički prostor nastaje kroz različita prisvajanja medijskog sadržaja. Animirano-eksperimentalni esej For Cultural Purposes Only autorice Sarah Wood razmatra kulturalnu važnost filmskog arhiva i društveni značaj kinematografije u konstruiranju identiteta na primjeru uništenog arhiva palestinskog filma. Povezujući poznatu scenu stubišta u Odessi iz filma Krstarica Potempkin Sergeja Ejzenštajan s zvukovima prosvjeda na Trgu Tahir u Kairu 2011. godine Dalibor Martinis u radu Egipatskim stubama Odesse propituje odnose kinematografije i politike, montaže i revolucije. Recalling Frames Davida Maljkovića donosi nam prizore u kojima istovremeno postoje fragmenti slika koje pripadaju različitom vremenu kao i različitim sustavima reprezentacije. Tako autor spaja kadrove iz filma Proces Orsona Wellsa, filma snimljenog na lokacijama u Zagrebu i u studiju Jadranfilma s fotografijama istih lokacija u današnjem vremenu, a manipuliranjem i multipliciranjem očišta ukazuje na reorganizaciju osjećaja vremena i prostora te ukazuje kako se modeli reprezentacije nekog mjesta stvaraju na temelju različitih fragmenata.
Propitujući različite segmente filmske industrije, njihove odnose s društvom, ideologijom i kulturom, izložba otvara pitanje kako svoje tako i pozicije filmskog festivala u društvu. Misliti film značajan je doprinos dubljem razumijevanju Pula film festivala i ako vas put odvede na festival obavezno pogledajte i izložbu, otvorenu od 21. srpnja do 6. kolovoza u MMC Luka. Svečano otvaranje je u nedjelju, 21. srpnja u 20 sati.
