“Haludizam /Haluddism (Haludovo 1987./2018.)”

U Hrvatskom muzeju arhitekture HAZU, u Ulici Ivana Gorana Kovačića 37 u Zagrebu, otvorena je izložba Damira Fabijanića “Haludizam/Haluddism (Haludovo 1987./2018.)”,  u trajanju do 22. kolovoza 2018.

 

 

 

 

“Davne 1987. godine za potrebe tadašnjih hotela Haludovo snimio sam pedesetak fotografskih motiva hotelske ponude (arhitekturu, ambijente, hranu, sadržaje, goste…).
Sve je snimljeno na kolor negativima formata 6 x 9 cm za potrebe izrade fotografija za promociju hotela.

Sretna okolnost što sam snimio taj hotelski sustav davne 1987. godine, potaknula me da ponovno ove, 2018. godine (31 godinu poslije), snimim iste motive na isti tehnički način.

 

Kao i u mojim radovima – ratnim parovima fotografija prije/poslije o Dubrovniku i okolici, gdje se prvi puta tako izuzetno dogodilo da je isti autor na isti tehnički način (kamere i film) snimio parove istih motiva prije i poslije razaranja (te kasnije razoreno i obnovljeno), ovdje se po drugi puta pojavljuje takva slučajnost.

Ovakvim načinom direktne usporedbe na najbolji način ilustrira se razlika kroz tri desetljeća ovoga, do danas našeg najpoznatijeg hotelskog sustava u svijetu.

Ideja ove izložbe nije analiza uzroka, niti politikantsko elaboriranje propasti hotelskog grada Haludovo, već kontrastirani fotografski memento sjajnom arhitektonskom djelu Borisa Magaša.

 

 

Preispitivanje razloga propasti Haludova ostaje tek u naslovu, kojim se parafrazira i simbolički uspoređuje devastacija hotelskog sustava s pokretom ludizam u kojem se tehnološkom napretku suprotstavljalo uništavanjem strojeva, odnosno u ovom slučaju – uništavanjem alata za rad – funkcionalnog hotelskog sustava.

U tom smislu govori i podnaslov projekta: slike iz vremena koje je prošlo, snimljene u vremenu koje nije došlo, ukazujući na vrijednosti kojih smo se olako odrekli, ne zamijenivši ih novim i suvremenijim i ne sagradivši još ljepše i starije… Haludovo.

Ova je izložba moja osobna počast Borisu Magašu i njegovu djelu koje dobro poznajem.

Damir Fabijanić (uvodni tekst uz izložbu “HALUDIZAM/HALUDDISM, Haludovo 1987./2018, Slike iz vremena koje je prošlo, snimljene u vremenu koje nije došlo…” )

 

 

 

“Vrijeme je zatvaralo, ali i otvaralo mogućnosti – intenzivna izgradnja bila je dio političkog programa.”

(Magaš, B., 2005., Svjetla u kabinetima, Predgovor knjizi Radovan Nikšić 1920.-1987., Arhiv arhitekta, HMA i HAZU, 2005: 3-4, Zagreb)

 

“Suvremena arhitektura rezultat je niza kompleksnih povijesno kulturnih procesa, koji su afirmirane uzore i norme implementirali u postojeći prostor.

Sredinom šezdesetih počinje preispitivanje arhitektonskih teorija, ne samo u našim uvjetima, već i šire, u vremenu u kojem političke, ideološke i socijalne komponente igraju sve veću ulogu u razumijevanju i stvaranju nove arhitekture koja se pokazala kao moćan pokretač promjena.

Značajno područje djelovanja odnosi se na hotelsku arhitekturu koja je zbog mogućnosti stavljanja naglaska na sadržaje opuštanja i ugode omogućila projektiranje sklopova i formi koje su bile i eksperiment novim tipologijama gradnje.

U takvom okruženju Magaš stvara hotelski kompleks Haludovo u Malinskoj na otoku Krku kojem je središnja točka hotel Palace, istovremeno ‘palazzo’ i glavni trg turističkog ‘grada’.

 

Zanimanje za suvremenu arhitekturu nastalu na našim prostorima nedvojbeno raste, a upravo se otvara izložba posvećena jugoslavenskoj arhitekturi ‘Toward a Concrete Utopia: Architecture in Yugoslavia, 1948 – 1980’ u Muzeju suvremene umjetnosti (MoMA) u New Yorku koja će predstaviti i radove niza vodećih hrvatskih arhitekata koji su utjecali na formiranje domaće arhitektonske scene.

Ova izložba je naš predgovor i mogućnost da razmislimo: treba li zatečene zgrade djelomično ili potpuno uklanjati?
Ili ostavljati prazne prostore da desetljećima stoje prazni na atraktivnim turističkim lokacijama?

Ili možda sustavno analizirati i korak po korak rekonstruirati i izgrađivati postojeće zapuštene hotelske komplekse, zgradu po zgradu, ulicu po ulicu, trg po trg?

Potreban je talent i izuzetno znanje za kombiniranje arhitektonskih formi da bi rezultat bio zadovoljavajući, a pitanja koja ostaju su uvijek ista.

Suočavanje sa svim dobrim i lošim u suvremenoj arhitekturi i aktualnim stanjem u prostoru može biti dobar početak.
Bez ideologiziranja, samo kritičkim okom i stavom kakvu arhitekturu i kakav prostor želimo.”

Borka Bobovec, srpanj 2018., tekst i fotografije iz deplijana izložbe

 

 

O Haludovu čitajte ovdje, ovdje, ovdje i ovdje.