Ako je dobro lokalcima, dobro je i turistima

Turistička industrija danas potiče ogromne migracije transnacionalne mobilnosti i radnika, kao i transfer novca, materijala, ali i društvenih stavova i kulturalnih tradicija. S druge strane, priroda turizma nudi iluziju i obećanje bijega, zaborava, izmicanja, pretvaranja u Drugog, nasuprot uobičajenoj, svakodnevnoj, radničkoj egzistenciji te predstavlja zadnji pokušaj da se izvuče profit iz ljudskog potrošačkog „koda“. Knjiga „Holidays after the Fall, Seaside Architecture and Urbanism in Bulgaria and Croatia“ (uredili Michael Zinganel, Elke Beyer, Anke Hagemann; autori Elke Beyer, Anke Hagemann, Norbert Mappes-Niediek, Nikola Mihov, Maroje Mrduljaš, Michael Zinganel; izdavač Jovis Verlag GmbH, Berlin, 2013.) predstavlja kritičku diskusiju o turističkom razvoju u Bugarskoj i Hrvatskoj budući da se obje tranzicijske zemlje susreću s istim problemom – kako što bolje razviti i očuvati svoja obalna područja kao vitalne ekonomske, ali i prirodne i kulturne izvore, dostupne svima uslijed novog ekonomskog modela privatizacije, te kako valorizirati turističku arhitekturu socijalističkog perioda.

1

Bar hotela Ambasador u Opatiji, arhitekt Zdravko Bregovac, 1966.

Fokus ove knjige je na izgradnji i uporabi modernih odmarališta i hotela u Bugarskoj i Hrvatskoj, prateći razne metamorfoze kroz koje su prošli tijekom proteklih desetljeća, i to od urbanističkog planiranja započetog u socijalističkom periodu pa sve do postsocijalističkog restrukturiranja. Autor se pri tome ne bavi samo načinima na koja su se odmarališta i individualne strukture fizički restrukturirale nakon pada socijalizma, ili novim tipovima arhitekture u Bugarskoj i Hrvatskoj nakon deregulacije nekretnina, već i ekonomskom promjenom koja je revidirala modele turizma i pitanje vlasništva, dovela do komodifikacije zemljišta te investiranja i upravljanja u rukama nove elite u ovim zemljama.

02a_bta_09

Albena resort u Bugarskoj

U šest poglavlja posvećenih individualnim odmaralištima pratimo koliko radikalno su se javne slike i arhitektonska interpretacija na bugarskoj obali Crnog mora mijenjale kroz razne periode, i to od prvih planiranih odmarališta početkom 1950-ih preko masovnih odmarališta u 1970-ima pa sve do recentnih različitih modela privatizacije i, naposljetku, nepovratnih posljedica boom and bust izgradnje danas. Tijekom razdoblja od 50-ih do 70-ih obala Crnog mora je bila poligon za odvažnu modernu arhitekturu (napuštajući neoklasicistički diktat staljinističke arhitekture) koja je odražavala najsuvremenije trendove u tadašnjoj bugarskoj arhitekturi te posvećivala iznimnu pažnju oblikovanju parkova i vrtova te ostalih javnih prostora.

05a_Golden_sands_Veliko_1974-BTA

Hoteli Veliko Tarnovo, Pliska i Gdansk u Bugarskoj, arhitekt: Dechko Dzhumakov, 1968.

U kraćem uvodu Michaela Zinganela objašnjavaju se uvjeti pod kojima se turizam u Bugarskoj razvijao, i to od početaka državnih urbanističkih službi 50-ih godina pa sve do privatizacije i recentne kontroverzne legislative o daljnjem razvoju na bugarskoj obali. Naime, nakon 1989.godine opća situacija u zemlji je obilježena „neodređenošću“ uslijed političkih i ekonomskih promjena što se odrazilo i na turistički sektor. U proteklih 25 godina organizacijska struktura i vlasnički odnosi su se značajno promijenili praćeni novim interesima, kao što je marketing turističkog proizvoda. Tijekom perioda privatizacije, državna turistička infrastruktura je podijeljena na 130 manjih privatnih poduzeća, a veći hoteli su rasprodani. Potom je početkom 21.stoljeća uslijedio investicijski i građevinski boom koji je radikalno promijenio lice turističke arhitekture oblikovano i prilagođeno jeftinoj turističkoj destinaciji i turističkim paket-aranžmanima, tijekom kojeg ni javnost ni urbanističke službe nisu imale većeg utjecaja. Ipak, kako navodi Michael Zinganel, tijekom posljednjih godina sve više jača javni protest, i to kroz medijske kampanje i tužbe što pridonosi pokušajima da se sačuva onaj dio bugarske obale koji još nije uništen.

06b_Bar_Orient_Ebenen

Bar Orient u glavom bugarskom resortu Sunny Beach na Crnome moru, arhitekt Nikola Nikolow, 1969.

U dijelu knjige koji se odnosi na hrvatsku turističku arhitekturu autor Maroje Mrduljaš bavi se pitanjima tranzicije od „socijalističkog turizma“ prema marketinški orijentiranom, komercijalnom turizmu danas. Kroz analizu urbanističke povijesti socijalističkog turizma na Jadranskoj obali objašnjava se kako su se različite arhitektonske tipologije koristile za bolju i uspješniju integraciju hotelske građevine u pejzažu te u kojoj mjeri su njihovi modernistički interijeri označili prekretnicu za inovativni dizajn. Simbolička uloga turizma je bila od glavne važnosti u socijalističkoj Hrvatskoj. Veliki hoteli odvažnog modernističkog dizajna su bili savršeni modus da se predstavi i promovira uspjeh politike nesvrstanih i radikalnog internacionalizma. Pri tome je arhitektura, kako autor navodi,  kao temeljna komponenta turističkog proizvoda, predstavljala dio modernog iskustva mobilnosti i ukazivala je kako granice između „klasično visoke“ i „popularno niske“ kulture postaju propusne.

Hotel complex Haldovo_Malinska

Hotel Haludovo u Malinskoj, arhitekt Boris Magaš, 1972.

19_HaludovoBunnies Kopie
„Penthouse Pets“ u „ribarskoj lučici“ u Haludovu

Turizam je nadalje omogućio istraživanje fundamentalnih prostornih aspekata arhitekture kao i odgovarajuća pitanja stila u arhitekturi te mu se u tom smislu može pripisati „zasluga“ da je provocirao i uzrokovao kreativne odgovore prema okolišu i prostoru.
Fizička je artikulacija turističkih područja u svim svojim oblicima – od kontrolirane regionalne distribucije turističkih kapaciteta, racionalnog oblikovanja urbaniziranih cjelina, kvalitete arhitektonske artikulacije pa do proizvodnje javne infrastrukture – generirala aktivne, zanimljive i pristupačne okoliše. Veći dio turističkih projekata je stvorio stupnjevane prostore – od javnih, polujavnih pa do privatnih i intimnih (za razliku od današnjih ekskluzivnih „resorta“ i ograđenih, zatvorenih cjelina) – tj. svojevrsnu kolektivnu imaginaciju javnog prostora. Time se održao kontinuitet javnog prostora, između svakodnevnog i privremenog habitata, s obzirom na to da su navedeni prostori spontano bili povezani s dinamikama života lokalne zajednice te su posljedično uveli novu estetiku i nove moderne ideje o okolišu.

3

Lobby hotela Ambasador u Opatiji, arhitekt Zdravko Bregovac, 1966.

Ovaj osvrt i pregled socijalističke turističke izgradnje u Hrvatskoj ukazuje da odnos arhitekture i turizma može proizvesti socijalnu poveznicu – ne nužno urbanistički planiranu – na području javne arhitekture i infrastrukture lokalne zajednice. Takva „tradicija“ je postojala u poslijeratnoj arhitekturi Hrvatske kada su se gradili parkovi, promenade i ostale javne strukture za turiste, ali i za lokalno stanovništvo, koje i danas postoje i sačinjavaju važnu mrežu oblikovanih javnih prostora uzduž obale. Dakle, prostori i mjesta koji su bili namijenjeni prvenstveno generiranju profita i koji su planirani u kontekstu instrumentalne modernizacije, neočekivano su postali kontribuirajući faktor u javnoj sferi. Planirana kao stimulacija urbane okoline, turistička izgradnja je otkrila kapacitet da apsorbira javnu sferu tijekom vremena. Recentni turistički projekti u Hrvatskoj, nažalost, ne odražavaju inherentne društvene ili socijalne infrastrukture niti pitanja iz javne sfere, zaključuje Mrduljaš.

Sunny_beach_Balaton_1966-BTA-s

Hotel Balaton u bugarskom resortu Sunny Beach, arhitekt Nikolay Nenov, 1965.

Zasad se još – uvjetno govoreći – možemo smatrati sretnima što još uvijek nismo stekli uvjete da postanemo investor-friendly destinacija te ne dijelimo sudbinu država poput Bugarske, Crne Gore i Španjolske u kojima su megainvesticije i mastodontski turistički projekti nepovratno uništili i prostorno izobličili njihove obale. Ipak, bez nužne transparentnosti gore navedenog procesa te većeg učešća i participacije javnosti u istom, velika je šansa da u skoroj budućnosti dijelimo zajedničku sudbinu.

4

Izložba temeljena na knjizi u berlinskom NGbK 2013.

Vrijednost ove knjige, koja ukazuje na odlučujuću ulogu koju su arhitektura i urbanizam odigrali u oblikovanju turističkog proizvoda, krajnje je iluminativna i za naše čitatelje, i to ne samo jer reflektira vrlo sličnu evoluciju konceptualizacije turističke arhitekture i turizma, kroz različite povijesne periode, u Bugarskoj i Hrvatskoj, već i jer zaključno podcrtava jednako važnu ulogu učešća javnosti, ali i javnih protesta u pokušajima da se spase posljednji preostali, neuništeni dijelovi obale Crnog mora, ali i našeg zajedničkog pejsaža.

Isječke iz knjige i fotografije možete pogledati ovdje.

Izvor fotografija autor i izdavač knjige „Holidays after the Fall, Seaside Architecture and Urbanism in Bulgaria and Croatia“

Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektoničkih medija