Na njima ste prosjedili dobar dio života

U četvrtak 14. 11. 2013. u 20 sati u HDD galeriji otvara se izložba “Sport, zdravlje ugostiteljstvo, obrazovanje, kultura i rad – stolice iz TMN JADRAN 1980-ih”.

“Izložba je koncentrirana na tri linije proizvoda koje je za tvornicu Jadran 80-ih godina prošlog stoljeća dizajnirao Mladen Orešić u suradnji s Marijanom Orešićem – Ergoline, Modres i Uni87 te osim samih predmeta uključuje i bogatu arhivsku i novoformiranu fotografsku i video dokumentaciju o procesu njihovog nastanka, kontekstu u kojem su proizvedeni i distribuirani te o njihovoj današnjoj sveprisutnosti i prepoznatljivosti.

Osnovni podaci o stolcima (iz kataloga TMN Jadran 80-ih):
Program “Ergoline” je sistem stolica dizajniranih za opremanje poslovnih prostora.
Osnovu sistema čine školjke sjedala, koje se izrađuju u dvije visine i širine, a montiraju se na razne vrste postolja. Time se dobivaju stolice koje odgovaraju različitim funkcijama, kao na primjer radne stolice, stolice za sastanke i konferencije te stolice za klub-prostore i holove. S obzirom na namjenu, posebna pažnja posvećena je konstrukciji koja omogućuje duže udobno i ergonomski zdravo sjedenje.

Program “Modres” prilagođen je suvremenim zahtjevima za funkcionalnošću, kvalitetom i estetikom. Primjenom sistema u kojem se osnovni elementi programa izvode u velikom broju kombinacija materijala omogućuje se svakom korisniku da izabere namještaj prilagođen vlastitim potrebama, ukusu i ambijentu. Program daje maksimalne mogućnosti za opremanje ugostiteljskih, radnih i stambenih prostora, a kombinacijom elemenata otpornih na vlagu moguće je opremiti i otvorene prostore. Karakteristike i prednosti proizvoda iz ovog programa također su čvrstoća, trajnost, složivost i demontažnost što omogućuje jednostavno održavanje i zamjenu dotrajalih dijelova.

Program “Uni 87” je sistem stolica, klupa i sjedala dizajniranih za opremanje javnih objekata raznih namjena. Najširu primjenu ima kod opremanja sportskih objekata, gdje se proizvodima iz programa mogu opremiti sve vrste tribina za gledaoce (fiksne, montažne ili pokretne) kao i ostali sadržaji, npr. holovi, garderobe, prostori press službe, ugostiteljski lokali. Također je pogodan za opremanje drugih javnih prostora, čekaonica, stanica, kino-terasa, te za individualnu upotrebu.

Iako izložba “Sport, zdravlje ugostiteljstvo, obrazovanje, kultura i rad – stolice iz TMN JADRAN 1980-ih” u konačnici pripada seriji izložbi u kojima se bavimo poviješću dizajna, njen prvi i temeljni interes nije ni prošlost niti potreba za historizacijom dizajniranih predmeta, nego njihova sadašnjost. Ono što stolce Ergoline, Modres i Uni87 čini toliko intrigantnima danas je upravo njihova perzistentna prisutnost u brojnim sferama svakodnevnog života od osamdesetih godina kada su nastale, pa sve do danas. Paradoks takvog vida prisutnosti dizajnerskih objekata leži u činjenici da ih ona istodobno čini i izrazito ikoničkima za kontekste u kojima ih se može pronaći, i skrivenima za nesenzibiliziranog promatrača.

Prilikom nedavne izložbe o Odjelu dizajna tvrtke Končar, Koraljka Vlajo je sintagmu “skriveni dizajn” koristila upravo u ovom smislu, a ista je primjenjiva i na mnoge druge predmete koji umjesto aure ekskluziviteta, koja je u masovnim medijima pogrešno pripisivana dizajnu, nose upravo taj samozatajni pečat masovno proizvedenog, ‘običnog’ uporabnog predmeta. Sa sva tri programa koja ovom prilikom predstavljamo – a nastala su u okviru tvornice namještaja Jadran tijekom 80-ih godina prošlog stoljeća – slučaj je još radikalniji iz tri razloga. Prvi je taj što je riječ o stolcima, omiljenoj tipologiji svakog produkt i industrijskog dizajnera i mnogih arhitekata. Drugi je iznimno širok raspon javnih namjena koje ovi stolci, kad se postave jedan do drugog, pokrivaju: Ergoline je zaživio u poslovnim uredima; Modres je izvorno vezan uz ugostiteljstvo, a našao je mjesto i u visokoškolskim institucijama i kulturnim ustanovama; Uni87 sveprisutan je u sportskim dvoranama, zdravstvenim objektima i kolodvorima. Treći razlog je pak kvantitavna dimenzija prva dva – goleme, danas nezamislive šesteroznamenkaste brojke u kojima su se, osobito Uniji i Modresi, proizvodili i distribuirali.

Današnju široku rasprostranjenost ovi stolci duguju i velikim javnim narudžbama. Stolci Uni87 i Modres u tom smislu predstavljaju i trag radikalne infrastrukturne transformacije Zagreba tijekom priprema za ljetnu Univerzijadu 1987. godine, kada je izgrađeno ili obnovljeno više od 20 sportskih objekata (uključujući sportske centre Jarun i Mladost, Ciboninu dvoranu i opremu Maksimirskog stadiona), značajno povećani kapaciteti studentskih naselja, izgrađen novi Autobusni kolodvor, renoviran veći broj fasada u centru, značajno povećana ponuda ugostiteljskih i rekreativnih sadržaja i organizirana brojna kulturna događanja, uključujući i prvo izdanje Eurokaza. I to sve usred velike ekonomske krize u Jugoslaviji, u mnogočemu slične današnjoj, osim činjenice da su tvornice poput Jadrana imale pune ruke posla i izvozile neke od svojih proizvoda na gotovo sve kontinente, a uloga dizajna i dizajnera u masovnoj proizvodnji shvaćala se daleko ozbiljnije i integralnije. Svega tri godine kasnije, 1990., stolice Uni87 čupane su s tribina na šokantnoj utakmici između rivalskih klubova dviju sada bivših jugoslavenskih republika, postajući tako dijelom slike koja je anticipirala užas rata koji je uslijedio.

Uni87 i danas je standardan dio većine reprezentativnih zagrebačkih sportskih objekata, bolnica i domova zdravlja, a tvornica Jadran, danas niti sjena nekadašnjeg giganta, i dalje ih isporučuje. Modularni stolci Modres obilježili su pak mladost čitave studentske populacije koja je od osamdesetih do danas svraćala u SC ili bilo koju od studentskih menzi, a pratili su ih i na predavanjima, uključujući, sasvim primjereno i ona na Studiju dizajna pri Arhitektonskom fakultetu. Viđamo ih i u kulturnim institucijama, poput atrija Muzeja za umjetnost i obrt u kojem se održavaju koncerti i predavanja, Zagrebačkog kazališta mladih, pa i na potpuno neočekivanim mjestima, što jednim dijelom dokumentira i ova izložba. Prije nego o projektu s pretenzijama povijesnog istraživanja, riječ je o svojevrsnoj posveti predmetima s kojima živimo i čija se vrijednost čita ne samo u izvrsnom dizajnu Mladena Orešića u suradnji s Marijanom Orešićem, ne samo u primjeru važnosti investiranja u dizajn, ne samo u njihovoj implementaciji u sve sfere privatnog, društvenog i javnog života, nego i u tome kako su se stopili s našom vlastitom svakodnevicom.” stoji u priopćenju HDD-a.