„Učenje arhitekture iz knjiga isto je kao i vođenje ljubavi preko telefonske slušalice“

Lijena gusjenica koja se sunča na riječkom lukobranu, trebala bi postati još jedan prepoznatljivi riječki simbol. Klupa koja to nije, brzo je osvojila čitatelje pogledaj.to koji su joj svojim glasovima podarili prvo mjesto.
Projekt koji pomiče granice općeg shvaćanja urbane opreme te se postavlja kao jasni statement u prostoru koji je sve samo ne domestičan, ali bi gestom lijene gusjenice na lukobrano trebao postati vrlo intiman i opušten. Razgovarali smo sa autorima gusjenice (ili morskog krastavca), beogradskim studentima arhitekture Office011 (Dragan Marković, Lazar Belić i Danilo Beronja), koji su s nama podjelili misli o natječaju, projektu, stanju arhitekture i dizajna u Srbiji. Pročitajte u nastavku što kažu:

Čestitamo na nagradi, jeste li očekivali ovakav ishod?

Hvala Vam na čestitkama i hvala svima koji su podržali naše rješenje. Da budemo iskreni, nismo očekivali. Naš prijedlog se zasniva na temlju mobilnosti i aktivnoj participaciji korisnika u organizaciji i dizajniranju javnog prostora i okruženja, no bili smo svjesni da je potrebno još promišljanja za eventualnu idealnu realizaciju te u samom startu nismo računali na prvu nagradu. Nadali smo se da ćemo ući u drugi krug, ali ne i da ćemo osvojiti drugu prvu nagradu, pogotovo zato što je Lazaru i Danilu ovo prvi natječaj na kome su sudjelovali.

Plašili smo se da rad možda neće biti shvaćen na pravi način od strane žirija i da njegov potencijal neće biti u potpunosti prepoznat, što se, srećom, nije dogodilo. Bili smo ugodno iznenađeni kada ste nam javili da smo ušli u drugi krug, a još više kada smo dobili obavijest da smo osvojili drugu prvu nagradu. To stvarno nismo očekivali.

Zašto ste se odlučili prijaviti na natječaj, jeste iznenađeni odazivom i kasnijim reakcijama?

Ideja o prijavljivanju na konkurs je bila moja (na pitanja odgovara Dragan Marković op.a.). Prvenstveno sam želio da Danila i Lazara, kao mlađe kolege, što prije potaknem da krenu sa participiranjem na natječajima, a Riječka klupa bila je idealna prilika za to.  Pozitivno smo iznenađeni da je pristiglo 120 radova. Kasnije reakcije bile su vrlo podijeljene izborom prvonagrađenog rada i finalista. Nekolicina ljudi je bila više nego ogorčena izborom žirija, mada ne vidimo koji je bio validan razlog za to. Finalisti su stvarno bili izvanredni, kao i mnogi koji nisu ušli u drugi. Čini nam se da su stvarno odlučivale nijanse.


* Dragan Marković, Lazar Belić i Danilo Beronja

Jeste li bili u Rijeci i znate li o kojem se prostoru radi ili ste radili „po osjećaju“?

Do sada, nitko od nas trojice nije bio u Rijeci, mada se iskreno nadamo u budućnosti posjetiti ovaj grad. Može se okvirno reći da je naš princip rada bio intuitivan i nismo imali stvarnu sliku o karakteru i uvjetima na lukobranu, osim onih dostupnih putem interneta. Osjetili smo da je na lukobranu neophodno stvoriti više mikroambijenata i manjih cjelina s ciljem njegovog aktiviranja, iz razloga što je on jedna nediferencirana i monotona linearna struktura, koja kao takva ne posjeduje pitome i ugodne prostore za odmor i sveukupni osjećajni užitak. Standardnim klupama to nije bilo moguće postići do stupnja koji smo mi smatrali da je neophodno. Zato smo pokušali razbiti ustaljenu percepciju klupe kao takve i osmisliti nekonvencionalno rješenje koje potencijalno nudi znatno veće mogućnosti transformacije. Prvonagrađeno rješenje prepoznalo je istu stvar, s tim da je ono to na mnogo ekonomičnije i racionalnije odgovorilo. Čini nam se da je bilo jako malo radova koji su se bavili ovim aspektom, već su se više fokusirali na klupu kao element, a ne kao princip odmora i poticanja socijalizacije, inicijatora ljudske interakcije i komunikacije.

Pojedinci koji klupu doživljavaju kao striktno definirani element imali su najviše primjedbi na izbor žirija. Pojedini ljudi jednostavno ne idu dalje od razine mediokriteta, ne preispituju i ne pomiču granice mogućeg, tj. jednostavno ne vide šumu od drveća. Oni ne trebaju i ne smiju kreativnim i ingenioznim pojedincima biti izvor demotivacije i ograničenja, već, naprotiv, sasvim suprotno.

* Office011 / Pjaca na Cetinju

Kakva je vaša percepcija grada Rijeke?

Naša percepcija Rijeke kao grada je vrlo općenita, ali izrazito pozitivna. Poznato nam je da je Rijeka grad sa bogatom tradicijom i značajnim graditeljskim nasljeđem iz različitihrazdoblja, ali i da je grad sa izvanrednom suvremenom arhitekturom, poput zgrade Tehničkog fakulteta, stambene zgrade u Agatićevoj ulici i Pastoralnog centra, koje su radili arhitekti Saša Randić i Idis Turato, kao i Centar Zamet, koji su radili 3LHD Arhitekti. Njihovim se ostvarenjima najiskrenije divimo. Čini nam se da Rijeka kao grad ima jasnu politiku razvoja i da u njoj disciplina arhitekture igra značajnu ulogu.

* Office011 /uređenje centralne zone Zabljaka

Komentari vašeg rada sugeriraju kako konceptom, odnosno materijalima, klupa nije najprikladnija za prostor na kojem bi se trebala nalaziti. Kako to vidite? Podnosi li vaš projekt padaline, more… ?

Svaka kritika je uvijek dobro došla, bila ona pozitivna ili ne, jer sama po sebi pruža nove perspektive. Komentari čitatelja portala ukazali su na neke mane našeg rješenja kojih smo bili svjesni i mislimo da su u potpunosti korektni.  Prvenstveno smo htjeli ponuditi nekonvencionalno i alternativno rešenje klupe kao elementa urbanog mobilijara.

Kako je naše tretiranje elementa klupe nestandardno, tako i materijalizacija i izvođenje treba biti inovativno i drugačije od trenutačno postojećih načina kojim se Lazy Bag ili Bean Bag izrađuje, pogotovo zato što klupa treba biti postavljena u okruženje u kojem vladaju različiti vremenski uvjeti. Bilo nam je bitno osnovnu ideju  mobilnosti i promjenjivosti prikazati u što dosljednijem i neizmjenjenom obliku, i nadamo se da smo u tome i uspeli. Postoje suvremeni materijali čijom bi se primjenom vrlo lako riješio problem vlaženja  ili prljanja klupe. To nije problem.

Jeste li pratili komentare na portalu i Facebooku nakon objave prvog pobjednika i pet finalista?

Jesmo i vrlo smo šokirani istim. Bilo je dosta neumjesnih, nestručnih i nekritičkih negativnih komentara bez stvarne argumentacije i svrhe, koji su se prvenstveno svodili na anonimno vrijeđanje žirija, njihovog izbora i mišljenja. Mogao se dobiti dojam da bi ovi ljudi bili najsretniji da se ovaj, po njihovim riječima “drugorazredni natječaj” nije ni održao, ali tada ne bi bilo mjesta za njihove, ironično rečeno, stručne i “prvorazredne komentare”. Naravno, svako ima pravo na svoje mišljenje i njegovo iznošenje u sferi javnog, ali to a priori ne znači da su svi stavovi validni i relevantni. Mislimo da su pojedini ljudi pretjerali i da su sebi previše dozvolili.

Kako vam se sviđa Plupa i jeste li imali favorite od drugih finalista ili preostalih radova?

“Plupa” je, po našem mišljenju, jedno od rijetkih pristiglih rešenja koje je na cjelovit način odgovorilo na sve propozicije natječaja. Pozitivno je to što je “Pulpa” ready-made već postojećeg elementa nautike, koji je u najneposrednijoj vezi sa kontekstom prostora u koji se postavlja, ujedno predstavljajući drugačije rešenje klupe kao urbanog mobilijara u fizičkom, korisničkom i vizualnom smislu. Također, ovaj rad je ekonomski i tehnički jako lako realizirati što ga, pored svih drugih karakteristika, izdvaja ispred svih ostalih rješenja.  Kako ni jedan dizajn nije savršen i idealan, niti može odgovoriti na sve probleme koji su postavljeni pred njim, tako i “Pulpa” ima neke pojedinosti koji se mogu smatrati negativnim i ograničavajućim, ali zanemarivim u odnosu na pogodnosti koje nudi.

Što inače radi Office 011, predstavite se?

Office 011 je organizacija koju čini grupa entuzijasta s Arhitektonskog fakulteta u Beogradu, osnovana u svibnju 2011. godine, po ugledu na grupe Petokraka iz Beograda i Modelart iz Novog Sada, s ciljem da studente sa Arhitektonskog fakulteta u Beogradu motivira i aktivno uključi u nenastavne aktivnosti. Fokus djelovanja ove grupe je da potakne pozitivnu fascinaciju i pristup studijima među studentima arhitekture i uspostavi suradnju sa drugim kreativnim disciplinama. U početku je grupu formiralo 11 članova, na temelju čega je i dobila ime, a 011 je poštanski broj Beograda, čime smo htjeli ukazati odakle dolazimo.

Sama postavka grupe se mijenjala, ali je njeno ime ostalo. Pored nas trojce, aktivne članove još čine i Maša Obradović, Renata Radovanović i Vladimir Živanović (studenti 2. godine master studija), koji nisu učestvovali na ovom natječaju, ali su kolege sa kojima redovno surađujemo.

Zajedno sa ljudima iz Modelart-a radimo na projektu časopisa Architectural Approach, koji se bavi temom istraživačkih pristupa u arhitekturi, čiji bi prvi broj trebao ugledati svjetlo dana krajem ovog mjeseca. Također, surađujemo s drugim studentskim organizacijama na fakultetu oko organizacije studentskih kongresa, radionica i izložbi, grafičkog dizajna publikacija studentskih radova i podizanja kvaliteta nastave na fakultetu, organizacije stručnih putovanja i ekskurzija. Naš glavni fokus je prvenstveno usmjeren na poticanje studenata na aktivno sudjeljelovanje na natječajima svih vrsta. U planu je izrada službene web stranice Office011.rs na kojoj ćemo prikazati naše ciljeve i ostvarenja dosadašnjeg rada i djelovanja.


* Office011 / Trimo natječaj 

Jeste li već imali iskustva s arhitektonskim i dizajnerskim natječajima?

Kao grupa, Office011  je sudjelovao na nešto manje od 15 natječaja i na samo tri nismo osvojili neku od nagrada, na što smo jako ponosni. Još uvijek nemamo ni jedan realiziran projekt, ali se nadamo da će ih uskoro biti. Danilu i Lazaru ovo je bio prvi natječaj. Oni su bili studenti 1. godine osnovnih studija arhitekture kada smo radili natječaj za Riječku klupu.

Kako ovakve stvari funkcioniraju u Srbiji? Ima li sličnih natječaja i koliko ih se zaista realizira?

U posljednje vrijeme ima dosta velikih i internacionalnih arhitektonskih natječaja na kojima sudjeluje velik broj arhitektonskih timova iz raznih krajeva sveta, ali oni nisu prilika na kojima studenti mogu ostvariti značajniji rezultat, jer su suviše kompleksni, zahtjevni i nadilaze ekspertizu koju studenti posjeduju.

Što se tiče studentskih natječaja, recimo da ih se godišnje dogodi desetak. Problem je jedino u tome što se jako mali broj studenata participira na istim, čime broj radova rijetko prelazi 30 prijavljenih, iako na beogradskom fakultetu ima preko 1000 studenata arhitekture.  Učenje arhitekture iz knjiga isto je kao i vođenje ljubavi preko telefonske slušalice. Zato je i Office011 oformljen – da bi potaknuo što više studenata da se aktiviraju i arhitekturu uče i preispituju kroz neposredni rad i praksu.

Kako se do slave i posla na srpskoj dizajnersko-arhitektonskoj sceni „probijaju“ mladi autori?

Život je maraton, a ne trka na 100 metara i ovu činjenicu nikad ne treba gubiti iz vida. Mladi autori na srpskoj dizajnersko-arhitektonskoj sceni mnogo više maštaju o “uspjehu preko noći”, metanarativima i promjenama paradigmi arhitektonskog diskursa nego što realno sagledavanju postojeću situaciju, svoje mogućnosti i osobne domete u lokalnoj ili regionalnoj sredini. Poznato je da su arhitekti Old-Bloomers-i da se vrlo kasno profesionalno ostvaruju kao samostalni autori. Što se tiče dizajna, situacija je malo drugačija i bolja. Ova profesija pruža više mogućnosti mlađim autorima da relativno rano pokažu što i kako znaju. Poruka je da treba izuzetno puno raditi ako netko želi ostvariti značajniji uspeh i priznanje u domeni dizajna ili arhitekture, i da je potreban dugogodišnji rad na ostvarivanju ovog cilja.

Koliko su dizajn i arhitektura prisutni u svakodnevnim srpskim medijima? Je li kultura i umjetnička scena na marginama ili su uspjesi i talenti dostojno popraćeni?

Značaj i pozicija dizajna, manje nego arhitekture, u medijima i svakom životu Srbije je sve veći, sa tendencijom rasta. U zadnjih nekoliko godina, formirano je dosta škola, značajnih organizacija (poput Mixer festivala i Beogradskog tjedna dizajna), stručnih časopisa, internet portala  i kulturnih institucija koje su dizajn postavili na jako značajnu i društveno bitnu poziciju, što do prije pet godina nije bio slučaj.

Mislimo da ovaj lokalni razvoj svakako dobar, ali ne i dovoljan. Neophodna je intenzivnija interkulturalna i interregionalna razmjena kreativnih i divergentnih ideja. Pogledaj.to je portal koji ljudima iz naše sredine omogućava da vide što i kako ljudi iz susjedstva rade i gdje smo mi u usporedbi sa njima; zaostajemo ili ne. Ali, ovakvih organizacija trebalo bi biti mnogo, mnogo više.

* Office011 / Veka prozor – prva nagrada

Mislite li da ste nakon ovog natječaja više „poznatiji“ u susjedstvu, nego u svom gradu i državi, kakve su reakcije vaših kolega?

Mislimo da nakon ovog natječaja nismo “poznatiji” više u susjedstvu nego u okruženju u kojem svakodnevno djelujemo. Ovo priznanje svakako nam je omogućilo da postanemo prepoznatljiviji i učinilo naš rad dostupnijim ljudima van granica Srbije, što nam je jako drago, kao i da portal pogledaj.to postane popularniji među studentima arhitekture, dizajna i umjetnosti na teritoriji Srbije.

Reakcije naših kolega su jako pozitivne, kako na naš, tako i na prvonagrađeni rad i ostale finaliste. Ovom prilikom htjeli bi još jednom zahvaliti se na podršci koju su nam pružili. Uvjereni smo da će ovaj uspeh našeg tima motivirati druge studente i još uvijek neafirmirane mlade autore iz Hrvatske i Srbije na međusobnu surađuju i aktivno sudjeluju na natječajima, radionicama i sručnim skupovima, što je, od samog početka, bila inicijalna ideja vodilja našeg tima i grupe Office011.

Više o projektu “Lazy Caterpillar” možete pročitati u PDF-u natječajnog rada.